Svaštara puna kleveta

To što je Ljubiša Rajić, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, napisao na cijeloj stranici (Danas, 7. juna) ne bi svario ni bosanski lonac. To je zbrka svega i svačega, a rečeno osnovnoškolskim rječnikom – promašena je tema. Čitalac se, na kraju čitanja, pita: šta je pisac želeo da kaže? I to je osnovni problem ovoga teksta. Staviti u isti koš i Koštunicu, i DOS, i Ljiljanu Čolić, i Centralni zatvor, i Miloševića, i Učiteljski fakultet, i Vilotijevića i ine komisije i ljude, to je pravi galimatijas. Nije to pametno za jednog profesora uopšte, a posebno Filološkog fakulteta.
Tekst je prava svaštara koja me podsjeća na vrijeme školovanja Mladena Vilotijevića i nas ostalih. Sirotinjsko vrijeme je obilovalo i odlikovalo opštu sirotinju. U toku školovanja nije bilo udžbenika, a ni svezaka/teka u koje smo zapisivali sve ono što su nam profesori diktirali. Sve to znanje i naše saznanje upisivali smo u jednu teku koja se zvala svaštara. Ako profesor Rajić pripada toj generaciji, on dobro zna šta je svaštara. Otuda i njegov tekst „Akreditacija u pet činova“ podsjeća na svaštaru. Toliko o tome.
Profesore Rajiću, kada je riječ o profesoru Mladenu Vilotijeviću, tu ste i suviše lični i prizemni. Gdje će Vam duša? I gdje je tu etika jednog profesora Filološkog fakulteta. Naime, svi mi, koji poznajemo profesora Vilotijevića i pripadamo njegovoj generaciji, znamo mnogo toga lijepog o Mladenu. On nije idealan, ali je bio i ostao mnogima nama ideal upornosti, visprenosti, rada i dijela koja život znače. Samo da spomenem dvije institucije koje je profesor Vilotijević uzdigao do svjetlosti. To su Osnovna škola „Braća Ribar“, Beograd i Viša pedagoška škola Beograd, koja je prerasla u Učiteljski fakultet. Obje te ustanove obrazovanja i vaspitanja podigao je iz pepela, iz bunjišta do svjetlosti i uzornih institucija. Na djelu Vilotijevića moći će neki budući doktorant da odbrani doktorat. Od Mladena su mnogi učili i naučili, a te kuće su bile i ostale uzor za školstvo. I Učiteljski fakultet i Osnovna škola „Braća Ribar“, u vrijeme „vladavine“ Mladena Vilotijevića, postali su hram prosvjete. A o njegovom doprinosu pedagoškoj struci i nauci mogu se pisati tomovi. Bez pretjerivanja, profesor Vilotijević je odavno dorastao da bude jedan od najboljih ministara prosvjete Srbije. On nije novi Dositej Obradović, ali je odmah iza njega. Da političari imaju pamet, to bi odavno uradili, tim prije što je Mladen bio i ostao nestranačka ličnost. Uz sve to, Vilotijević je poznat i po svojim drugim ljudskim dobričinstvima.
Lako je, a Srbima je svojstveno, kritikovati, teže je predlagati, a posebno je teško nova djela stvarati. Što se profesora Vilotijevića tiče, on je bio i ostao uporni stvaralac. Prije je Mladen Okovani Prometej, a suviše je ružno oklevetan, profesore Rajiću.