Target Jeremić

Ministar je djelovao kao neko ko zna da radi svoj posao stručno i kvalitetno što je posebno upečatljivo na ovom našem podneblju koje obiluje mudracima ali i većinom nekompetentnim ljudima za obavljanje svog posla. Ova se činjenica primjeti kako u javnom životu tako i na svakom koraku – od puteva do fudbala.

Pa da obrazložimo ovaj provokativni uvod pohvale nekog političara. Pohvala je podstaknuta namjerom da se naruši horsko prozivanje ministra u medijima sa ciljem da se on utvrdi kao meta i krivac za sadašnji poraz na Kosovu. Zaboravlja se da je on samo provodio politiku Vlade a da je ova sadašnja Vlada radila isto ono što su njihovi prethodnici manje više radili u zadnjih stotinak godina – borili se za Kosovo unutar Srbije ili Jugoslavije. Jedina je razlika što za ovo vrijeme dok je ministar Jeremić „branio Kosovo“ niko nije pretio silom, niti su se pozivale mase na javne mitinge a tajni posao prepuštao UDBI, dijalog na pregovorima ako je ponekad bio nešto žustriji odvijao se u duhu demokratskih pravila.

Pri tom je zadatak ministra bio pomalo specifičan ali i demokratski prepoznatljiv – braniti stav Srbije u skladu sa postojećim međunarodnim pravom. Argumenti Srbije nisu bili proizvoljni i doticali su se osnovnih principa međunarodnog prava. Zato mnoge zemlje nisu popustile pod pritiscima a da je slučaj secesije Kosova zapaljiv i opasan naslutio je davno prije i Jirgen Habermas. Teorijski i praktično mnoge činjenice su bile na strani Srbije.

Tim gore po činjenice rekli su nehajno u Vašingtonu, Londonu i Berlinu. Slijed najnovijih poteza i izjava njihovih ministara spoljnih poslova nagovještavaju stav da je stvar sa Kosovom istina nezavršena ali za njih odavno gotova. U njihovim izjavama imponuje mirnoća, samopouzdanje i doza oholosti u interpretaciji presude međunarodnog suda i cementiranja postojećih granica. Ovo samopouzdanje i oholost nisu antisrpski usmjeren koncept one su samo prepoznatljiv znak pojedinačne i zajedničke moći ovih država.

Očito da umjesto kantovskog koncepta apsolutne svjetske pravde imamo na djelu koncept prilagodljive pravde. Zapravo je varka međunarodnog prava u tome što su subjekti tog prava neravnopravni. A fluidan i još uvijek nedefinisan pojam suvereniteta može izražavati i pravnu i fizičku realnost. Fizička realnost ili tačnije položaj sile često presudni pa se često navodi primjer kako je Bangladeš postao suveren jer je silom (uz pomoć Indije) prisilio Pakistan na predaju. Biafra nije uspjela ostvariti suverenitet iako je imala stanovništvo i priznanja spolja ali je spolja bila nadjačana nadmoćnijom vladom Nigerije. Za nas je važno da je u prvom planu pravo, a da se sila ne iznosi kao argument. Iako se, istina, sila upravo kroz pravo ostvaruje.

Ostaje činjenica je da Srbija nije ostvarila diplomatsku pobjedu ali to ipak nije stvar Jeremićeve kompetencije, sposobnosti ili pogrešnog koncepta. Za utjehu Jeremić nam je bar pomogao da bolje shvatimo realnost, okruženje i našu perspektivu. Postalo je uvriježeno mišljenje da se Srbima, i to ne samo u Srbiji, mnogo toga loše događalo zato što nismo poštivali demokratska pravila i evropske vrijednosti. Pa se smatralo da su Srbi doživljavali poraze samo zato sto su bili previše ratoborni pa i svirepi a nadasve gluplji od drugih. Ovaj poraz se, pak, ne može samoprezirom pravdati. Ovo je samo poraz slabijeg.

Autor je direktor nevladine organizacije Izbeglički servis