Teška pitanja

Jučer sam se pola sata znojio u telefonskom intervjuu za Austrijski radio, budući da me novinarka nije pitala ono što već svi znaju: kako je od Čermakova vozača nastao general Vladimir Zagorec, kako je došlo do zahtjeva za izručenjem, koliko je bilo tajnih računa, već mnogo škakljivije stvari. Recimo, zašto se do sada nije sudilo Zagorcu, budući da je priča o dijamantima očevidno samo povod, a ne uzrok cijelog slučaja? Što je od toga nabavljenog oružja došlo u Hrvatsku i što je od toga ostalo u Hrvatskoj? Zna se s kojim je političarima Zagorec bio povezan tada, ali s kojim je povezan sada? Što će suđenje Zagorcu značiti za Hrvatsku?
Zagorec je percipiran ne samo kao državni švercer oružja, nego i kao karika čvrstog političkog lanca. Činjenica da mu se želi suditi zbog nestanka „Rothaichnerove torbe“, a ne nezakonito stečene ukupne imovine, ipak je znak političke volje, jer bez nje ne bi bilo ni akcije Državnog odvjetništva. A budući da se radi o slučaju s međunarodnim implikacijama, uključivanje Hrvatske u raščišćavanje svoje kriminalne prošlosti je europski iskorak. Račanova je vlada skresala kanale šverca oružja i droge putem nekih službi oružanih snaga i danas su one uvelike očišćene od takvih malverzacija.
Da bi se objasnilo s kojim je sadašnjim političarima povezan Zagorec, potrebno je pratiti trag („Zagorčeva“) novca, kako je išao, kada i pred kim u HDZ-u (ni)je zastao. Jer i to može biti jedan od motiva njegova suđenja. Ono bi moglo vratiti iluziju da se novcu domovine i dijaspore ulazi u trag te pridonijeti osvješćivanju javnosti koja je dosad sve ono što je dolazilo od strane olako mistificiranih branitelja uzimala zdravo za gotovo. Indikacija je i što je umirovljenički Generalski zbor, poznat po apsolutnoj obrani svih ratnih poteza Tuđmana i Šuška, prvi put ostao bez riječi. Suđenje Zagorcu trebalo bi biti početak službenog rušenja mnogih preskupo plaćenih mitova.