Trebinjska nostalgija

Rulja kretena regrutovanih u Nikšiću, Bileći i Trebinju krenula je u opsadu Dubrovnika i pljačku ravnih i bogatih Konavala, a sve pjevajući: „Sa vrh Srđa vila kliče, đe si srpski Dubrovniče…“ Na pitanje zašto se bombarduje grad s kojim se Trebinje bratimilo, guslar Božidar je dao čuveni odgovor: Kad ga zauzmemo, mi Srbi i Crnogorci izgradićemo još ljepši i stariji Dubrovnik!
Rat je davno završen, ali Dubrovnik ne oprašta lako patnju koju su mu nanijeli ničim izazvani susjedi. I kao što se u Trebinju udomaćilo četništvo, ni nad Dubrovnikom ne lebde anđeli koji mašu krilima pomirenja. I u njemu ima više nego dovoljno šovinističkih kretena. Najgrlatiji među njima je don Miljenko Babaić, župnik u Župi Dubrovačkoj. A i on je, koliko znam, odnekud iz Bosne. Ljuti protivnik normalizacije odnosa sa Trebinjcima, Babaić je svojevremeno predvodio nekoliko stotina svojih ideoloških istomišljenika, hodočasteći na Ivanicu sa zahtjevom dubrovačkim vlastima da se na tom graničnom prelazu podigne mali Berlinski zid. S vučurevićima i babaićima protekli rat će još dugo opterećivati odnose između ova dva, danas samo geografski bliska grada. Na veselija vremena moraće se pričekati.