Nema čovjek šta zamjeriti Aliji Hadžiću. Ovaj poduzetnik je izdvojio pozamašnu svotu novca iz vlastitog džepa kako bi kalesijsko naselje Muratovići dobilo asfaltirani put – uz jedan uslov. Zaželio je, naime, Hadžić, tek, da ulica, čiju je izgradnju posve sam finansirao, ponese njegovo ime, što su i mještani i općinske strukture vlasti prihvatili bez odugovlačenja u proceduri.

Nema čovjek šta zamjeriti Aliji Hadžiću. Ovaj poduzetnik je izdvojio pozamašnu svotu novca iz vlastitog džepa kako bi kalesijsko naselje Muratovići dobilo asfaltirani put – uz jedan uslov. Zaželio je, naime, Hadžić, tek, da ulica, čiju je izgradnju posve sam finansirao, ponese njegovo ime, što su i mještani i općinske strukture vlasti prihvatili bez odugovlačenja u proceduri. A i zašto bi, kad je inicijativa od općeg dobra za siromašno naselje, zašto Hadžiću ne udovoljiti taj sasvim ljudski prohtjev da poslije njega ostane ime i djelo da se pamti?
Kako je Bosna više simbolički nego stvarno podijeljena država, otud mogućnost koegzistencije patuljastog kipa čiča-Draže Mihajlovića u Brčkom i statue nadljudskih proporcija dr. Franje Tuđmana u Širokom Brijegu. Da ne pričamo o neprimjerenosti da se turnir u konjičkim utrkama naziva imenom i prezimenom Alije Izetbegovića! Gdje su tu kriteriji, gdje je koncept?
U komunističkoj Jugoslaviji na ovom planu sve je bilo kristalno jasno. Ulicu je mogao dobiti heroj Narodnooslobodilačkog rata, zaslužni umjetnik, a najčešće pisac, te državnik prijateljske nesvrstane zemlje. Ideološke komisije, one stvarne ili ad hoc sastavljene, budno su motrile da ne bi dolazilo do skretanja. I, naravno, važilo je pravilo – Tito sve i svuda.
Naciodemokratizacija devedesetih promijenila je običaje, modu i nazive ulica, a vispreni duh je sklepao vic o televizoru koji je prije rata bio marke Rudi Čajavec, a sada – Azize Šaćirbegović. Svako vrijeme ima svoje heroje, ali mi smo prema svojim dosljedni tek u potpunoj nedosljednosti i polovično žestoki.
Pokušaj mijenjanja Ulice Maršala Tita u Sarajevu u ulicu Alije Izetbegovića postao je prvorazredni politički skandal, kao da nam baš od imenovanja jednog ili drugog zavisi cjelokupni opstanak na ovim prostorima, zapravo u sarajevskom kantonu. Jer, šta ćemo onda sa silnim ustaškim doglavnicima, četničkim dobrovoljcima, istaknutim kulturnjacima sa poražene strane i raznolikim satrapima koji, kao nacionalni ponosi, štrče na kućama i zgradama gradića Hercegovine i Bosne?
Ovo današnje, anarhično vrijeme idealno je za miješanje baba i žaba jer ni sami nismo načisto šta želimo. Da li je rješenje lagano američki numerisati sve ulice diljem države i jednom zauvijek u istu korpu odbaciti sve loše i dobro iz prošlosti i slijediti simboličku prazninu zastave, grba i himne, pasoša…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari