Direktor Vladine Agencije za kontrolu letenja mesečno zarađuje neverovatnih 16.000 evra, odnosno oko 1,3 miliona dinara. Generalni direktor beogradskog aerodroma Nikola Tesla ima platu 382.000, direktor JAT 287.000, direktor Telekoma 220.000, naknada za rad članova i predsednika UO Telekoma kreće se od 161.

Direktor Vladine Agencije za kontrolu letenja mesečno zarađuje neverovatnih 16.000 evra, odnosno oko 1,3 miliona dinara. Generalni direktor beogradskog aerodroma Nikola Tesla ima platu 382.000, direktor JAT 287.000, direktor Telekoma 220.000, naknada za rad članova i predsednika UO Telekoma kreće se od 161.000 do 201.000 dinara… Direktor ŽTP je sitan trošak državni – ima samo 119.000 dinara. Podaci o platama prvih ljudi u javnim preduzećima samo su finale prethodno već obavljene žestoke stranačko-političke hirurgije u raspodeli vlasti, koja se javnosti ispostavlja kao finansijsko-estetski nož čiji je precizan rez povučen između građana i državno-poslovnih nebesa.
Prvi čovek beogradskog aerodroma svoj mesečni saldo objašnjava svetskim standardima, gde menadžment snosi 80 odsto odgovornosti za rad kompanije pa je, onda, normalno, da u toj srazmeri budu i zarade. Uostalom, zašto bismo svi morali da budemo siromašni? To je čista demagogija. Ako neki generalni direktor upravlja preduzećem koje zarađuje milione evra, zašto bi morao da ima platu od 40.000 dinara – kaže on. Ako se po sistemu demagogijom na demagogiju u slučaju mesečno inkasiranih 382.000 dinara iz te fotelje može ispaliti i takva bomba, neki iz velikih javnih preduzeća idu dalje pa svoja primanja proglašavaju poslovnom tajnom. Na primer, Elektrodistribucija ili NIS. U njihovom slučaju mediji su primorani da kucaju na vrata Rodoljuba Šabića, poverenika za informacije od javnog značaja. Ta količina vlastodržačke nedodirljivosti ne može da podnese da joj neko zaviruje u buđelar. Stvar je, naravno, još gora zato što taj novčanik uopše nije njihov. Zajednička nam je, kao, samo država u kojoj živimo, s tim što ona sebi dozvoljava da nekog, kao, samo voli, a nekog voli najviše na svetu. Sudeći po bolesno-prepotentnoj bahatosti vrhova javnih preduzeća kad su u pitanju njihova unutrašnja pitanja, odnosno „poslovne tajne“, Šabiću neće biti lako da pomogne novinarima, odnosno javnosti. Jer, reč je o monopolistima koji su podređeni ne državi, već partijama vladajuće koalicije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari