Nastup britanskog šefa diplomatije Hejga u Beogradu bio je – suprotno utisku koji je ostavio – dobro izbalansiran. U vezi sa Kosovom i srpskom rezolucijom u UN krajnje jasan, i, s druge strane, krajnje velikodušan sa ponudama Londona u pogledu evropske perspektive Srbije.

U odnosu na prošlonedeljnu posetu nemačkog šefa diplomatije zapravo su obe stvari radikalizovane, štaviše radikalnije povezane: rezoluciju povući, ili napraviti neki njen instant sa EU, i u istome koraku ubrzati evrointegracije.

Za Beograd je to, razume se, triki kombinacija. Evropsku temu relativno lako apsolvirao je predsednik Tadić u svome kominikeu, naglašeno podvlačeći našu nepromenjenu stratešku opredeljenost za EU. (Bila je to dostojna politička replika Hejgu). Ali, Kosovo i rezolucija, kao druga strana Hejgovog beogradskog koncepta, dobili su naš nekonzistentan odgovor. Evazivan na glavnoj beogradskoj adresi i sa skinutim rukavicama u središtu naše diplomatije, gde je u ime Vlade Srbije opcija povlačenja rezolucije iz UN odmah sklonjena sa stola.

Ruku na srce, nešto drugo nije se u ovome trenutku ni očekivalo. Izvesna disonancija pre je govorila o taktici nego o strategiji. Bilo bi, zato, prebrzo donositi zaključak o pukotinama u našoj državnoj politici. Živi pesak u koji se dospelo žurnim podnošenjem rezolucije na odluku Međunarodnog suda pravde sad je gotovo jedini prostor na kojem Srbija može da igra, i to je suzilo našmanevar i gotovo uništilo oslonac za političko nadigravanje. Jeremićzato i nastavlja logikom te mogućnosti: pošto je ispratio Hejga vraća se u Afriku da nastavi na jedan dan prekinutu turneju i lobiranje za srpsku rezoluciju. No, po svemu sudeći, ipak bi to mogla biti naša tek rezervna varijanta. Tadićse, naime, pobrinuo da ne zatvori sva vrata, unoseći u ceo ovaj proces potrebnu dozu racionalnosti i pragmatizma. Njegova pozicija da je sve – pri čemu ovo „sve“ nije stavljeno ni pod kakvu rezervu – da je sve dakle podložno dogovoru i kompromisu sa međunarodnom zajednicom izuzev priznanja Kosova, pozicija je koja obećava. Hejg je ponudio baronesu Ešton kao novu adresu sa kojom bi valjalo nastaviti raditi, i za pretpostaviti je da će ta mogućnost biti upotrebljena. Da li i iskorišćena, drugo je pitanje. Za izvesnu analogiju Srbija kao iskustvo ima tužnu povest Rambujea. Realno je danas očekivati da to iskustvo, posle svega, neće ponoviti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari