Četrnaest godina nakon podnošenja tužbe, Međunarodni sud pravde doneo je presudu u predmetu Sarajevo protiv Beograda. Rat u Bosni i Hercegovini završen je pre dvanaest godina. Njegove posledice osećaće se još decenijama. Najviša pravna institucija međunarodne zajednice stavila je tačku na pitanje koje je najviše opterećivalo kako odnose između dve susedne zemlje, tako i odnose unutar Bosne i Hercegovine.

Četrnaest godina nakon podnošenja tužbe, Međunarodni sud pravde doneo je presudu u predmetu Sarajevo protiv Beograda. Rat u Bosni i Hercegovini završen je pre dvanaest godina. Njegove posledice osećaće se još decenijama. Najviša pravna institucija međunarodne zajednice stavila je tačku na pitanje koje je najviše opterećivalo kako odnose između dve susedne zemlje, tako i odnose unutar Bosne i Hercegovine. Kako god bila komentarisana, presuda je konačna.
Prema njoj, Srbija kao pravna naslednica SR Jugoslavije nije kriva za genocid. Najteži zločin počinjen je u Srebrenici, ali ne na celoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Srbija (bez Crne Gore) kriva je što nije sprečila zločine i što nije preduzela odgovarajuće mere prema počiniocima. Konačno, Beograd nije dužan da plati materijalnu naknadu susednoj državi i žrtvama.
U raspravama povodom presude još mnogo puta će se postaviti pitanje nisu li politički razlozi prevagnuli nad činjenicama. Pošto nema prava žalbe, stranama u sporu ostaje samo da prihvate i pravne i političke posledice. Procesa, uostalom, ne bi bilo da su Sarajevo i Beograd pokušali da sami reše teški spor.
Razloga za slavlje nema ni na jednoj strani. Srbija nije proglašena nevinom. Bosna i Hercegovina nije dobila oreol bespomoćne žrtve. Drugim rečima, krivica za troipogodišnja stradanja nije samo na jednoj strani. Sada obe imaju priliku da bez viška osećanja sagledaju svoj deo. Rat u Bosni i Hercegovini – koji su vodili njeni građani – ne bi bio tako stravičan bez spoljnog mešanja. Srpska strana bila je, sa stanovišta Suda, najviše umešana. Ne pominju se države koje su, pre nego što je međunarodna zajednica uspostavila mir, oružano i na druge načine podsticale i pomagale bošnjačku odnosno hrvatsku stranu. Stoga se jedino od Srbije zahteva da, na osnovu svog udela, učini ono što je dosad izbegavala.
Bez obzira na rečeno, u Beogradu će se ne jednom čuti da je Srbija dobro prošla ili, čak, da se izvukla. A u Banjaluci neki će se radovati što je njihova država Bosna i Hercegovina dobila manje nego što je očekivala. Najglasniji u tome biće oni koji Bosnu i Hercegovinu smatraju nužnim zlom i koji jedan njen deo i dalje vide u sastavu Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari