U Sijekovcu, nadomak Broda, 26. marta 1992. za jedva sat vremena ubijeno je 20 ljudi. Najmlađa žrtva tek je napunila 17 godina, a najstarija je imala 72 godine. Rat je tada još bio samo posljednja opcija političke krize u BIH, ali mučka ubistva, kažu mještani, preduhitrila su svaku šansu da se rat izbjegne.

U Sijekovcu, nadomak Broda, 26. marta 1992. za jedva sat vremena ubijeno je 20 ljudi. Najmlađa žrtva tek je napunila 17 godina, a najstarija je imala 72 godine. Rat je tada još bio samo posljednja opcija političke krize u BIH, ali mučka ubistva, kažu mještani, preduhitrila su svaku šansu da se rat izbjegne. Desio se prvi masovni zločin.
Danas, 15 godina kasnije, niko nije odgovarao za krvavu noć u Sijekovcu, niti je pozvan pred lice pravde. Na posljednjem spomenu nevinim žrtvama, od prije dva dana, vladala je agonija i nevjerica, jer su zločinci ugodno ušuškani i zaštićeni sporošću pravosuđa da ih kazni u ovom životu.
Upućeni kažu da pisanih tragova o ovom zločinu ima dovoljno, kao i preživjelih svjedoka sijekovačke noći. Sjećaju se preživjeli i razglasa kojim su pozivani Miloševići, Zečevići i Sedlići da predaju oružje ili će biti ubijeni. Prepoznati ih, kažu, ne bi mogli, jer su bili maskirani, ali zato su oni znali poimenice svaku žrtvu. Komšije preko Save znale su da je Ljubica žena Novakova, ali je poštedješe. Kazniše je „samo“ mučkim udarcima i gledanjem kako joj muž živ gori u kupatilu njenog brata Milorada. Njega su izrešetali.
Teško je ocijeniti zašto pravosudni organi nisu ništa uradili da kazne prvi masovni zločin u BIH. Sporost, ignorisanje, arogancija, dvostruki aršini ili nesposobnost, samo su neki od odgovora koje u ovom momentu možemo samo nagađati.
Ali, šta god da je od navedenog istina, jedno je sigurno – sramotno i poražavajuće. Osim nekoliko slabašnih obećanja državnih pravosudnih organa, nije se mrdnulo s mrtve tačke da se razriješi sijekovački zločin.
Porodice ubijenih kobne noći vape da se slučaj makar otvori, pa da bar znaju da je u ovoj državi bitno da pravda bude jednaka i dostižna za sve. Ovako, kažu, ne mogu se osloboditi krvavih slika iz sijekovačke noći, jer ni kazne ni pravde na vidiku.
Ako je pravosuđe odlučno da otvori, procesuira i kazni svaki zločin koji se desio u one četiri ratne godine, šta se desilo s kažnjavanjem prvog masovnog zločina u BIH? Kome to nije do istine, dostizanja pravde, kažnjavanja odgovornih? Ima li odgovornih u institucijama vlasti ili na rukovodećim mjestima? Vrlo moguće.
Bez obzira na motive zašto je ovaj zločin ostao nekažnjen, ruka pravde će jednom stići one koji su pobili dojučerašnje komšije. Ako se zločinci i uspiju narugati ovozemaljskom sudu, stići će ih onaj božji, kojem niko nije uspio da izmakne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari