Bahatost Milojka Pantića ne može se opravdati 1

Ovaj tekst ne pišem da bih branio Milojka Pantića, već isključivo kao svedok događaja.

Pomenutog ne poznajem, niti imam naročitu želju da ga upoznam. Ali i pored toga, smatram da je moja dužnost da se obratim javnosti i Milojku Pantiću lično.

U pismu javnosti objavljenom u Danasu 8. 5. 2019. Milojko Pantić ističe da treba da se odbrani od „sramne kampanje koja je vođena protiv njega“. Tvrdi da navodno ne beži od odgovornosti, ali da se po nečijoj komandi vrši blaćenje njegovog lika i dela.

U trenutku kada pišem ovaj tekst nisam primetio da je gorepomenuti negirao da je vozio pogrešnom trakom, niti da je bio u stanju koje naš zakon karakteriše kao „veoma teška alkoholisanost“. Negirao je samo da je oštetio vozilo policije.

Te noći, u vreme kada je Milojko Pantić vozio iz pravca Novog Beograda ka centru grada, našao sam se na Brankovom mostu, u svojim kolima sa još dvoje saputnika čije identitete neću odati zbog toga što poštujem njihovu privatnost. Ukoliko budu želeli da istupe, ja ću ih podržati.

Jasno se sećam momenta kada sam primetio automobil koji je u istoj traci kao i mi, koji se kreće ka nama. Da budem do kraja iskren, ja ne znam kako smo izbegli direktan čeoni sudar. Instinktivno sam okretao volan, a po šteti koja je mala sam zaključio da sam ga okrenuo u levo, iako sam bio u krajnje levoj traci. Takođe ne znam ni kako nisam udario u bankinu koja se proteže sredinom Brankovog mosta.

Jedina oštećenja na mom vozilu su malo izlizane gume sa vozačeve strane, kao i napukle plastične ratkapne od kontakta sa metalnim ivičnjakom – dakle potpuno zanemarljiva šteta. Moj utisak je i dalje da smo se mimoišli za dlaku, a sve se jako brzo odigralo.

Pravo je čudo što niko nije povređen, ne samo moji saputnici i ja, već i ostali učesnici u saobraćaju koji su se tada našli na Brankovom mostu, kao što je i čudo da nikakva imovina nije oštećena. Ali ne treba smetnuti sa uma da nisam bio sam u svom automobilu, niti je moj automobil bio jedini na Brankovom mostu te je moguće da drugi osećaju posledice koje ja ne osećam – neku vrstu psihičke traume. Milojko Pantić se na ovakve moguće posledice njegovog ponašanja nije ni osvrnuo.

Milojko Pantić nema pravo da se brani time da niko nije povređen i ništa nije oštećeno. Ovde ne govorim o odbrani pred sudom. Nema prava da se brani time pred javnošću jer je to puka sreća. On sigurno nije faktor koji je sprečio da se u datoj situaciji ne dogodi nesreća upravo zbog količine alkohola koja mu je utvrđena, a koju nije negirao – podsećam, 1,73, dok je sve preko 0,02 kažnjivo.

Isto tako, gorepomenuti nema pravo da traži od javnosti da ne reaguje na njegovo bahato ponašanje, isto onako kako je reagovala na druga bahata ponašanja – slučaj Andree Bojanić, slučaj Kantrimen, slučaj bahatog vozača Hamera i mnoge druge. Normalno je da javnost na svaki sličan slučaj reaguje, jer bismo u suprotnom bili u stanju totalne društvene anomije i apatije.

Nema pravo ni da se brani svojim „ugledom“ jer se ovde ne sudi, i ne treba da se sudi njegovom novinarskom umeću ili bilo kom drugom aspektu njegovog života. Ali kako je reč o javnoj ličnosti, čak iako je ugled pošteno stečen, on se gubi sa ovakvim ponašanjem i on to mora da prihvati.

Ovde se radi o jednoj bahatosti koja je dovela u opasnost druge ljude i tuđu imovinu, pored njegovog sopstvenog života i njegove imovine. Ista ta bahatost se u nekim drugim zemljama zakonski drugačije tretira. Primera radi, u Nemačkoj ko „naduva“ 0,16 ili preko, oduzima mu/joj se dozvola, a da bi bila vraćena počinilac/teljka je u obavezi da prođe medicinsko-psihološku procenu. Naglašavam psihološku.

Što se mene lično tiče, ko god se tako ponaša u saobraćaju, za mene će večno biti ludak, kreten i budala, kako Pantić veli da ga sada nazivaju.

I pored svega što sam do sada napisao, pa i pored toga što se Pantić kiti obeležjima koja koja ne cenim naročito kod ljudi – da je liberal i da navija za Crvenu zvezdu – ne mogu da ne istaknem neke stvari.

To da li je počinjen saobraćajni prekršaj ili krivično delo je na sudu da utvrdi. Ja pravnik nisam, niti sam sudija u svemu ovome. U tom procesu treba suditi za počinjeno nedelo, a u tom suđenju nikakav faktor ne treba da igraju Pantićevo novinarsko umeće, politička ili sportska afilijacija.

Osnovana je pretpostavka koja postoji u javnosti, da se incident koji se dogodio koristi za politički obračun sa Pantićem, koji jeste kritikovao vlast i pristalica je opozicije, nije zanemarljiva. Takvo ponašanje vlasti, ako je istina da se na osnovu ovoga razračunavaju sa njim, ili pak koriste ovaj incident po principu hleba i igara, za svaku je osudu.

Ni opozicija nema pravo da ovaj incident koristi u političke svrhe jer to samo znači da im je više stalo do dobrobiti i ugleda njihove javne ličnosti, nego do dobrobiti građana/ki. Zaista jeste sumnjivo kako je u javnost izašao snimak hapšenja Pantića, a nije ih bilo, ili su tek pod pritiskom javnosti objavljeni snimci u drugim slučajevima posle tek posle nekoliko nedelja ili meseci.

Mediji treba da izveštavaju o ovakvim incidentima, i razumljivo je da je javnost pozornija kada je upletena javna ličnost. Ali mediji danas često ne izveštavaju objektivno, pogotovo oni koji su u sprezi sa vlašću i opozicijom. Naglašavam – ne znači da ne treba da pišu o tome, pitanje je samo kako to čine.

Nazivanje Pantića „Šiptarom, ustašom i izdajnikom“ zbog onoga što je učinio, za mene nije prihvatljivo.

Dakle, Milojko Pantiću, nemoj se braniti onim što nema veze sa počinjenim nedelom. Nemoj se braniti svojim novinarskim umećem jer nisi napravio loš prilog, napisao loš tekst ili napravio lošu emisiju – ponašao si se bahato i ugrozio živote. Nemoj govoriti medijima da ne treba da pišu o tome šta si uradio, treba da pišu, ali treba da pišu o tome odgovorno. Nemoj poručivati javnosti da ne treba da se bavi incidentom koji si izazvao, jer treba. Nemoj se braniti time kako si izgradio svoj ugled, jer je to najmanje bitno kada se ljudi ponašaju bahato i ugroze živote drugih.

Samo izađi i reci da si bio bahat, neodgovoran, u vrlo alkoholisanom stanju i budi čovek koji će preuzeti odgovornost za svoje postupke, ali bez onog infantilnog „a vidi šta oni meni rade“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari