Niko ne spori da su banke puno toga učinile da se standard građana, a i ukupni učinak privrede značajno poprave od 2001. naovamo.

Bez novca koje su donosile iz inostranstva ne bi bilo investicija što u fabrike što u zamenu starih kreveta, frižidera, televizora, šporeta, automobila… Ko nam je kriv što smo samo na tome zasnivali popravku države.

Ono što je sporno kod banaka, a na šta ne kukamo samo mi, jeste njihov način poslovanja odnosno ponašanja. Da su kamate koje naplaćuju visoke nije iznenađenje, to se desilo i u drugim zemljama koje su prošle ili prolaze kroz tranziciju. One su idealna meta za dobru zaradu, kada je na „starim“ tržištima prostor za širenje prilično zasićen. Međutim, nisu za visoke kamate krive samo banke, tu je i krivica države – visoka inflacija s kojom se nije izborila, visok stepen korupcije, nestabilna politička situacija… sve ono što utiče da nam kreditni rejting bude sličan zemljama za koje mnogi nisu ni znali da postoje. Problem je odnos prema klijentima. Kada euribor pada ili, da postavimo to ovako, kada se ne dešava ništa što bi bitnije uticalo na promenu kamata naviše, mnogi klijenti dobiju obaveštenje da im je kamata veća. Zašto? Zato što je pad promenjivog dela kamate nešto moralo da kompenzuje. Da se ne lažemo, menadžeri banaka imaju postavljene ciljeve koje moraju da ispune. Da bi zadržali svoje pozicije sigurno neće ići protiv toga. Zato se pribeglo izmeni fiksnog dela kamate kako prihodi ne bi pali. Zakonito ili ne, neka odluči sud. Ali, verovatno će biti zakonito jer su u ugovorima, pod pojmovima „poslovna politika“ i „uslovi na tržištu“, banke ostavile sebi veoma širok osnov za promenu kamate. Najpre su udarile na stambene kredite koji su i najzastupljeniji. Međutim, to je bila greška jer su pogodile gde su zaduženi građani najosetljiviji, pa nije čudo da su brzo „razapete“ u medijima.

Banke su ustuknule, ali da li zadugo? Imali smo priliku da se uverimo da banke sada šalju obaveštenja o povećanju kamata na gotovinske kredite. Bez ikakvog konkretnog obrazloženja. To je taj problem zbog kojeg se negativno doživljavaju u javnosti. Sve deluje kao da za dostizanje zacrtanih ciljeva ne biraju sredstva odnosno primenjuju sistem „Ako prođe, prođe“. Međutim, u vremenu krize i nemaštine teško da će im uspeti. I onda opet sve iznova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari