Fizički napad na trojicu ministara u nekoj drugoj zemlji našao bi se na naslovnim stranama novina, u udarnim vestima elektronskih medija, policija bi sprovela hitna hapšenja, oglasili bi se predsednik i premijer. Ovako, u Srbiji, sve se svelo na par neodređenih rečenica nekoliko ministara, zasutih kamenjem prilikom posete severu Kosova uoči Vidovdana. Jedan od njih – i to onaj zadužen za kulturu – čak je našao razumevanje za ogorčenost kosovskih Srba uslovima života.


Prvo, koliko je poznato, na ministre vera, kulture i za KiM kamenice nisu bacali Srbi s Kosova, već oni pridošli iz Beograda. Drugo, ministar Nebojša Bradić nema prava da opravdava nasilje ostrašćenih huligana. Treće, ovaj napad je bio politički, a ne socijalno, motivisan – odgovornost je preuzela organizacija Pokret 1389. nezadovoljna pozivom Vlade Srbije da se prekinu blokade vozila Euleksa u opštinama Leposavić i Zubin Potok. Četvrto, da li su predstavnici države svesni da svojim najblaže rečeno nedovoljno jasnim reakcijama šalju poruku da je upotreba političkog nasilja „u pojedinim slučajevima“ legitimna, da će proći bez zakonom predviđenih sankcija.

Potonje tabloidne spekulacije, da li su članovi obezbeđenja ministra Gorana Bogdanovića u odbrani od nasilnika pretili pištoljima ili bejzbol palicama, i nametanje ove teme kao najvažnije u celom slučaju, samo pokazuje nedostatak minimuma društveno odgovorne svesti u dobrom delu srpske javnosti. Predstavnici državnih institucija, konkretno Vlade Srbije, umalo su postali žrtve politički motivisanog napada. Odgovorni će, po svemu sudeći, proći nekažnjeno. Zbog čega? Sudeći po izjavama napadnutih zbog, dakle, Kosova i Vidovdana.

Tolerisanje ekstremističkog nasilja na severu Pokrajine traje od dolaska Kfora 1999. godine. Država Srbija, u vreme Slobodana Miloševića, ništa nije učinila da spreči proterivanje više hiljada Albanaca iz severne Mitrovice, a potom do danas da se dođe do rešenja za povratak prognanih iz oba dela podeljenog grada. Beograd je sve do izbora 2008. finansirao „čuvare mosta“ na Ibru, učesnike desetina okršaja s vojnicima Kfora i pripadnicima međunarodne policije. Među njima su, takođe nekažnjeni, napadači na kandidata DOS na predsedničkim izborima septembra 2000. Vojislava Koštunicu. Predstavnici vlasti Srbije bili su na licu mesta februara 2008. kada su pojedini Srbi iz regiona Mitrovice spaljivali punktove Kosovske policije i pucali na pripadnike policije UN. Ni jedna jedina osuda nasilja ekstremnih mitrovačkih grupa još nije upućena iz Beograda.

I sada se to vratilo ministrima Bogdanoviću, Bradiću i Šijakoviću – lično gotovo nevinim za dugogodišnju anarhiju na srpskom Severu. Srećom, prošli su nepovređeni. Ovog puta. Ili će država nešto preduzeti, ili na ovome neće ostati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari