Budva obara sve rekorde po poseti. Uprkos krizi, uprkos svemu. Izveštaji iz Crne Gore pokazuju da su smeštajni kapaciteti prebukirani. Skoro 60.000 gostiju u ovom trenutku. Koliko je građana Srbije u toj brojci? Sigurno puno. I do kakvog zaključka dolazimo. Da su naše pretpostavke o dugoj i bolnoj smrti svih koji su napustili našu SFRJ-ovsku zajednicu uvek i na svakom mestu bile potpuno pogrešne. I ovo je samo jedan u nizu primera iz kojih ništa nećemo pametno zaključiti.


Nije Crna Gora propala kad je otišla. Nisu ni turisti prestali tamo da odlaze, ma koliko se Crnogorcima pripisivalo izdajstvo. To se nije desilo kada je Đukanovićeva vlada priznala Kosovo, iako su mnogi bili ubeđeni u to. Ukidanje viza bila je još jedna prilika za njih da likuju kako je eto, ipak, došao kraj jedinom izvoru prihoda Crnogoraca. I mnogi mediji u Srbiji su bombastično najavljivali preusmeravanje turista u Grčku, Španiju, Italiju… I ništa od toga, bar ne u onim masovnim razmerama koje su priželjkivane, naravno na štetu Crne Gore, a ne korist naših građana.

Ali, jeste intrigantno zašto srpski turisti i pored otvaranja granica i dalje idu na južni Jadran. Zašto tamo plaćaju iste iznose koje plaćaju u Grčkoj ili Italiji. Ili pristaju da muku muče sa snabdevanjem vodom (mnogi su i dalje ubeđeni da u Budvi pola dana nema vode). Jedno objašnjenje je svakako obrazovanje. Nepoznavanje jednog jezika više od srpskog mnogima stvara nelagodu pri samoj pomisli da bi trebalo da se snalaze u inostranstvu. Zbog toga mnogi od naših građana i ne pomišljaju da idu bilo gde osim u Crnu Goru. Uz to se naslanja i drugi razlog koji bi mogao da bude strah od nepoznatog, što i nije nebitno. Ono što je nepoznato i strašno automatski se odbacuje. Treće objašnjenje mogao bi da bude i kafanski mentalitet glave porodice koja organizuje odmor. Gde naš čovek, željan da svugde i u svakom trenutku bude baja, može da se najlakše nađe u centru pažnje osim tamo gde pliva kao riba u vodi. U Crnoj Gori je okruženje slično kao u Srbiji, tamo može da se čašćava konobar na isti način kao ovde, da se drži muzika za stolom i maltretira okolina koja to ne želi da sluša i gleda, da se penje na sto, lupaju čaše, da se odvrne muzika i izbaci leva ruka kroz prozor automobila, a da to naiđe i na odobravanje, pa da se i pobije. Nekako je sve to lakše kad imaš ambijent.

Na kraju krajeva, Crnogorsko primorje je lepo. Pa zašto onda ne bi išli tamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari