U Skupštini Srbije u sredu se desilo čudo. Poslanici dve zavađene bošnjačke stranke, Bošnjačke liste za evropski Sandžak Sulejmana Ugljanina i Sandžačke demokratske partije Rasima Ljajića, seli su, mirno razgovarali, dogovorili se ne samo o zajedničkom stavu o Predlogu zakona o regionalnom razvoju već i usaglasili jedinstven nastup u budućnosti. Pozvali su i poslanike drugih stranaka da se pridruže njihovom, za sada šestočlanom forumu sandžačkih poslanika kako bi se, po principu zajedno smo jači, lakše izborili za bolji položaj ovog tradicionalno najsiromašnijeg dela Srbije.


Upozorili su vladajuću koaliciju, pre svega DS, da neće glasati „za“ Predlog zakona o regionalnom razvoju ukoliko ne dobiju „političke garancije“ da će šest sandžačkih opština biti u jednom regionu. Bez njihovih glasova, vladajuća koalicija nema većinu, ali s obzirom na to da su poručili da se nadaju da će DS razumeti i pozitivno odgovoriti na njihov zahtev, može se očekivati da će ovaj zakonski predlog imati potrebnu većinu i to verovatno glasovima Ugljaninovih i Ljajićevih poslanika. Znači da će Bošnjačka lista i SDP dobiti „političke garancije“ ma šta to značilo, a kako će vlada kasnije ocrtati regione i da li će ove opštine biti u jednom ili u dva, videćemo. Sandžaklije Vladu Srbije obarati neće, obećavaju Ugljaninovi i Ljajićevi poslanici.

Ovaj slučaj pokazuje da DS, vodeća stranka vladajuće koalicije, koja je to postala zahvaljujući i manjinskim glasovima, „ne čuje“ najbolje njihove političke predstavnike. U suprotnom, ne bi im mađarske i bošnjačke stranke sve češće slale poruke posredno, na konferencijama za novinare i kroz intervjue. Valjda bi seli i razgovarali. Naravno kad i ako predsednik Tadić nađe vremena. Pošto dežurni dušebrižnici skoro u svakom političkom zahtevu stranaka manjina vide separatističku opasnost, valja naglasiti reči sandžačkih poslanika da njihov zahtev da budu u jednom regionu ima ekonomske, a ne političke motive. Ako neko u to sumnja i počne da širi bauk „zelene transverzale“, pomoći mu nema.

Dobro je što su Ugljanin i Ljajić posle višegodišnjih sukoba, u kojima je bilo mrtvih i povređenih, rešili da zakopaju ratne sekire. Koliko će trajati i kakve će imati efekte, pokazaće vreme. Na njihovo „pomirenje“ očigledno su presudno uticali međunarodni faktori, među kojima i turski ambasador u Beogradu Suha Umara. Interes zvanične Ankare da splasnu političke tenzije u Sandžaku trebalo bi da pokaže i najavljena poseta Beogradu i Novom Pazaru turskog ministra inostranih poslova Ahmeta Davutolua. E, sad zašto je u „mirenju“ sandžačkih Bošnjaka uspešnija zvanična Ankara od Beograda, drugo je pitanje. Da li će, posle političkog, na red doći i versko pomirenje i ujedinjenje islamskih zajednica, može se nagađati. Ali, Zilkić i Zukorlić su tvrdi orasi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari