Pitanje učešća kosovskih Srba na tamošnjim izborima obnovilo je stare dileme zvaničnog Beograda: dati im ili uskratiti podršku? Ova manihejska pozicija dosad je rezultirala uglavnom restriktivnim stavom. To je i dileme o kojima je reč činilo u pravilu veštačkima. Znalo se, naime, kakva će poruka odavde otići.

Sada su se neke okolnosti izmenile i pitanje koje je stajalo pred Beogradom i nije više bilo pseudopitanje. Činjenica je, na primer, da se od izbora do izbora smanjivao broj onih Srba koji su slušali šta će im biti poručeno, i njihovih jeretičnih sledbenika ove je godine, izgleda, masa. Čamac su zaljuljale i neke parlamentarne stranke: SPO iz statusa koalicionog partnera najavljuje da neće obavezno slediti mišljenje vladajuće većine i da će na izbore ići; LDP nema tu obavezu, niti dilemu da treba učestvovati; čak i naprednjaci kalkulišu. Scenu, najzad, jarko boji i ona famozna rezolucija UN koja je odredila nove okvire za kosovske poslove. Važno je ne smetnuti s uma da joj je Beograd jedan od sponzora.

Očekivalo se da Beograd, zato, i neće moći odgovoriti Srbima na Kosovu sa nekadašnjom rutinom. Otud višednevno komešanje u Vladi i oko nje. Znalo se da stari odgovori više ne vrede, ali za nove izgleda nije postojala spremnost. Ta situacija zapravo je otkrivala stvarnu situaciju same Vlade: ona se sasvim očigledno i sama pitala o svome mestu u promenjenim okolnostima, i o oportunitetu da i dalje bude akter u jednome procesu i na jednome terenu koji nije autentično njen. Uloga koju je ona jednom uzela iz ruku političkih stranaka na ovaj ili onaj način odigrana je, i njeno jučerašnje oglašavanje eho je jednoga prošlog, mrtvog doba.

Idemo redom, kazao je predsednik Tadić, najavljujući da će se javiti za reč poslednji. Kupio je, naravno, nešto vremena ali ne i previše manevarskog prostora. Sad mu je Vlada – pozivom da Srbi bojkotuju izbore – taj prostor dodatno suzila. Njegova politika zaokreta, naime, ako bude htela biti doista to što jeste, ne podrazumeva cikcak kretanje, korak napred dva nazad. Mora biti dosledna ako hoće biti verodostojna, jasna ako hoće biti produktivna. Racionalnost i pragmatizam kao odrednice te politike brže nego što se očekivalo našli su se pred iskušenjem, jer se nije sledila njihova dosta jednostavna logika: starim se putem ne stiže do novog cilja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari