Bivši komandant OVK Agim Čeku po četvrti put izbegao je pravdu. Nakon Slovenije, Mađarske i Kolumbije, ovog puta Bugarska je odlučila da Čekua pusti iz pritvora i ne isporuči Srbiji, iako je optužen za ubistvo 669 Srba i 18 drugih nealbanaca na Kosovu tokom 1999. godine.


Bugarskom sudu je, osim pisma predsednika kosovske vlade Hašima Tačija u kome se navodi da Čeku ima diplomatski imunitet, priloženo i pismo u kojem se Bugari obaveštavaju da je za Tačijevog prethodnika na premijerskoj funkciji nadležan Unmik. Pismo podrške uputio je i Solomon Pasi, bivši šef bugarske diplomatije.

Nema dileme da je reč o političkoj odluci. Rezultat se unapred znao, Bugarska nije mogla da odoli pritiscima SAD, Francuske i Velike Britanije. To su znali i građani Srbije, a kamoli političari. Mada, to ne opravdava činjenicu da su se reakcije srpskih političara zbog Čekuovog puštanja svele na niz uobičajenih fraza. Opšti utisak je da država deluje neozbiljno.

Sve se svede na blago negodovanje, a zatim se događaj zaboravi. Nakon nekoliko dana sve se vrati ustaljenim tokovima.

Predsednik Boris Tadić nakon puštanja bivšeg komandanta OVK najavio je i da Srbija očekuje objašnjenje Bugarske. Možda bi bilo zgodno da predsednik najpre zatraži objašnjenje Makedonije. Činjenica je da je Čeku prošao preko makedonske teritorije, a da nije uhapšen na osnovu Interpolove poternice. Makedonci su mu najmanje dva puta pregledali pasoš i pustili ga. Bugarska policija, ma koliko bila utemeljena ili ne priča o stepenu njene korumpiranosti, ipak je odradila posao profesionalno. Privela je lice s međunarodne poternice, a istražni sudija je odlučivao o tome da li će biti izručeno ili ne. Makedonska policija nije uradila svoj posao. Oni su odmah „odokativno procenili“ da poternica „nije valjana“, a moguće je i da su već imali instrukciju političara iz Skoplja da se ne postupa po crvenoj poternici.

Slično je postupila i policija Francuske, nakon proterivanja Čekua iz Kolumbije maja ove godine. Pustili su ga da iz Pariza odleti za Zagreb, a da nisu ni pomislili da ga privedu. I u ovom slučaju policija je delovala ne po proceduri profesije, već po nalogu političara.

Svakako nismo od Francuza tada očekivali da Čekua isporuče Srbiji, ako se zna da je šef francuske diplomatije Bernar Kušner najviše i lobirao za njegovo puštanje. Ali suština je da je trebalo ostaviti policiji, makedonskoj i francuskoj, da uradi svoj posao – da ga privedu, bar na 15 minuta, pa onda neka ga sudija pusti. Ovako, organi reda na međunarodnim nivou gube svoj ugled, jer izgleda da za neke crvena poternica Interpola ima različite nijanse u zavisnosti od toga koja je država raspiše.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari