Kriterijum za pretnju 1

Da li možete da zamislite Srbiju kao državu u kojoj se političari voze biciklima do posla, ili barem svojim privatnim kolima, kao što je nekada to radio Goran Svilanović dok je bio šef diplomatije?

Gotovo je nezamislivo, a naročito izgleda nespojivo kad vidimo kako izgledaju eskorti sadašnjih najviših državnih zvaničnika. To je postmoderna slika pretorijanske garde, kakva se viđa samo u filmovima i to skupim. Ali, to je i slika kako se naši političari u stvari štite od građana. Možda bi se našao neki stručnjak da tvrdi da smo sami za to krvi, budući da ne bismo glasali za nekog ko je za bicikl, a ne za blindirani džip. I da naše kolektivno nesvesno mora da ima neku kraljevsku figuru koja svojim postojanjem garantuje i postojanje zajednice.

Ali, šta je objašnjenje kad novinarka Danasa prijavi pretnje, uznemiravanje, i vređanje Tužilaštvu za visokotehnološki kriminal i ne desi se ništa, ali potom kada iste osobe preko društvenih mreža prete šefu BIA Bratislavu Gašiću i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, one budu privedene zbog ugrožavanja sigurnosti državnih zvaničnika? Između pretnji našoj novinarki i pretnji Gašiću i Vučiću prošlo više od tri meseca, da bi postojao neki proceduralni izgovor. Šta je naša država, ako ovde postoje političari kao građani prvog reda koji imaju pravo na svaku vrstu zaštite, i građani i novinari, kojima ostaje da se prepuste onome što će ih snaći.

Tako slučaj, kada su našu novinarku, pripadnici obezbeđenja SNS ispred Skupštine Srbije na dan Vučićeve inauguracije, grubo sprečili da izveštava još nema epilog. Sa druge strane, epilog se po pravilu dešava, a počinioci se otkriju onda kada su u pitanju vlastodršci. I mada se vastodršci veoma mnogo trude da preko svojih medija objasne narodu koliko su ugroženi i izloženi mržnji, sve je očiglednije da su građani prepušteni praznom prostoru. I da su opozicioni lideri koji poput Saše Jankovića tvrde da se država povlači pred ličnom vlašću i da će ljudi ovako ili onako morati da se samoorganizuju, u velikoj meri u pravu. Jer, ako ovako prolaze novinari, koji imaju način da se direktno obrate javnosti, kao što je to slučaj sa nama u Danasu, kako li je tek ljudima koji nemaju veze sa medijima i koji očekuju da smo svi pred zakonom jednaki. I predsednik, i šef tajne službe, i običan građanin. Ili to možda više niko i ne očekuje?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari