Pojedini smatraju da je ljubav prema Rusima Srbima u krvi. Poput glavnog junaka „Seoba“ Vuka Isakoviča, pripadnici našeg naroda doživljavaju Rusiju kao obećanu zemlju, „majčicu“, uvek spremnu da pritekne u pomoć svojoj slovenskoj „deci“. Nasuprot tome, antiamerikanizam i netrpeljivost prema Zapadu uzeli su maha u protekloj deceniji u tolikoj meri da analitičari tvrde da su takva osećanja postala odrednica srpskog naroda.

 Za vreme režima Slobodana Miloševića Amerika je prikazivana kao bastion onoga protiv čega se „mi“ borimo, a nakon proglašenja nezavisnosti Kosova osećanje antagonizma prema SAD postalo je značajna karta na koju igra opozicija u Srbiji.

Ipak, nedavna poseta američkog predsednika Baraka Obame Moskvi pokazala je da greše oni koji tvrde da su razlike između dveju globalnih sila nepomirljive. Mada su ruski mediji bez euforije izveštavali o dolasku gosta iz Vašingtona, a analitičari ocenili da će „još mnogo vode“ proteći do „resetovanja odnosa“, ostaje činjenica da je Obama sa svojim ruskim kolegom Dmitrijem Medvedevim postigao važne dogovore. Između ostalog, sagovornici su su se saglasili da je potrebno smanjiti arsenal nuklearnog naoružanja i uspostaviti snažnu ekonomsku i vojnu saradnju, što podrazumeva prelet američkih aviona preko ruske teritorije do Avganistana.

Čak ni najveći rusofili u Srbiji nisu podelili packe Moskvi zbog „davanja“ delića neba Vašingtonu, niti zamerili šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu zbog izjave da su dve države „osuđene na saradnju“. Da je kojim slučajem predsednik Srbije Boris Tadić ugostio Obamu i postigao sličan dogovor s njim, nesumnjivo bi se suočio sa žestokim osudama dela javnosti. Zvaničnici desničarskih stranaka proglasili bi Tadića i njegove saradnike „ veleizdajnicima“. Najglasniji u osudama verovatno bi bili radikali, koji bi možda prokleli šefa države u stilu „od ruke mu ništa ne rodilo“.

Dvostruki aršini predstavljaju jednu od najupečatljivijih odlika odnosa Srba prema Rusima i Amerikancima. Iako istorija kaže da nas je Moskva neretko tretirala slično kao Vašington, dakle u skladu sa svojim interesima, ponekad olako opraštamo grehe slovenskoj braći i suviše oštro sudimo Amerikancima. Po nepisanom pravilu, Srbi padaju u trans kada čuju pesmu „Prokleta je Amerika i zlato što sja“, ali nisu gadljivi na američke dolare. S druge strane, kunu se u Rusiju zaboravljajući da Srbija nije uvek bila prioritet ruske politike na Balkanu. Stoga, Obamina poseta Moskvi mogla bi da posluži kao lekcija Srbima da bi trebalo ostaviti po strani emocije i poslušati razum koji nalaže da budemo u harmoniji s velikim silama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari