Na novoj adresi

Dnevnopolitički interesi ovoga puta su ishodovali da će ulica generala Ždanova završavati u Ripnju, maršalu Tolbuhinu pripašće deo Lazarevačkog druma, a Crvena armija će se ulogoriti u novom naselju otmenog naziva „Belvil“.

Ako Resavsku ulicu ponovo nije osvojio general Ždanov, teško da je šanse imao Miodrag Petrović Čkalja koji je u njoj živeo, pa mu je dato sokače pored kanadske ambasade. Milutin Milanković, međutim, može svoju adresu da prijavi, pored ulice koju već ima, i u parčetu Karađorđevog parka.

I patrijarh Pavle je dobio svoju ulicu. Ona će se, bez obzira na to što je do juče bila Rakovački put, sada zvati Bulevar patrijarha Pavla. Objašnjenje, za koje je neko smatrao da je uputno, kaže da će u sledećih nekoliko godina ovaj put, posle izgradnje mosta preko Save, dobiti veličinu bulevara sa četiri kolovozne trake i tramvajskom bašticom.

Kako bi stanovnici Zemun polja, Ugrinovaca i Batajnice dobili kućne brojeve, u ovim naseljima 255 ulica dobiće nove nazive, mada do javnosti nisu doprle informacije kako će se one zvati. Verovatno zato što bi to bio podugačak spisak, a nije teško ni zamisliti da za nova imena nije bilo mnogo zainteresovanih.

Ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Konuzin zahvalio je svima koji su podržali odluku da ulice u Beogradu ponovo nose imena ruskih vojskovođa i Crvene armije, i to, s pravom, nazvao „uspostavljenjem istorijske i ljudske pravde“.

Ovakve zahvalnosti, ni uspostavljenje istorijske i ljudske pravde, beogradske odborničke klupe nisu udostojile, na primer, Ivu Lolu Ribara, antifašističkog heroja. Koji je „izmešten“ a da se nikad jasno nije čulo zašto. Valjda zato što niko nije znao, niti mogao da mu uprlja ime. Ali se ćuti. Nešto malo zahvalnosti ostalo je za čika Jovu Zmaja, onoliko za koliko mu je ulica skraćena.