Demokratska stranka je za 20 godina postojanja prerasla u narodnu stranku koja ima ozbiljnu podršku građana Srbije, rekao je potpredsednik demokrata Dragan Šutanovac na obeležavanju dve decenije od osnivanja Gradskog odbora DS u Kraljevu.


Na prvi pogled, sa ovom izjavom sve je u redu. Imaju demokrate razloga za zadovoljstvo zbog činjenice da su od 1990. i debatnog kluba intelektualaca do ove 2010. prerasli u najmoćniju političku snagu Srbije, s podrškom trećine biračkog tela, koja drži većinu ključnih pozicija u državi i određuje smer kojim će se ona kretati. Politika DS postala je politika Srbije, Šutanovčevim rečnikom govoreći postala je u velikoj meri „narodna“, i to pre svega zahvaljujući strategijama i taktikama Borisa Tadića.

Demokrate su, dakle, narodne, a u isto vreme su socijaldemokratske i liberalne, proevropske, državotvorne i patriotske, pri čemu – kako su na pomenutom skupu rekli drugi čovek DS Dušan Petrović i sam Šutanovac – obavljaju i „teške poslove“ i „velike rezove“. Demokrate su, reklo bi se, sve što zatreba, sve što birač poželi oni nude, „šest u jedan“, koliko smo uspeli nabrojati. Ispada da ono što DS nije jesu samo ekstremizmi, desni i levi, koji ionako ne garantuju više od desetak odsto izbornog profita…

Ideološko čistunstvo je prevaziđeno, pripada prošlom veku i postmoderne politike jesu realnost, od Pekinga preko Brisela i Londona do Vašingtona. Kinezi, Evropljani i Obama spajaju kapitalizam i socijalizam, EU i SAD glorifikuju individualizam, a sve više praktikuju državni intervencionizam, Nemačkom je do juče vladala „crveno-crna“ koalicija, sada su zajedno socijaldemokrate i liberali, „treći put“ laburiste Blera sve je bio samo ne radnički… U tom kontekstu, Tadićeva DS manji je izuzetak nego što se isprva čini. Ipak, Srbi i u ovom slučaju hoće da preskoče nekoliko stepenica u svojoj političkoj evoluciji. Tamo gde su zapadnjacima bile potrebne decenije, pa i vekovi, mi hoćemo odjednom. Bez uporišta u ikakvoj demokratskoj tradiciji, bez istorijske prilike da se javno mnjenje izgradi, a političke, socijalne i ekonomske ideje u slobodnoj utakmici pročiste, gradimo sistem konfuzije, relativnih vrednosti, u kojem je sve – isto, a od trenutnih interesa političke elite zavisi hoćemo li levo ili desno, brže u Evropu ili pokornije ka Moskvi, hoćemo li privatizovati Telekom, hapsiti korupcionaše, smanjiti ili povećati platu državnom revizoru.

A za ovu konfuziju najodgovornije su demokrate, kao i za sve ostalo, dobro i loše, danas u Srbiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari