„Znam da mnogima nisam omiljeni tip, i to upravo onima koji su u tranziciji postali državni interes. Od prvog dana tranzicije do danas, od Branka Crnogorca, preko Bogoljuba Karića i dalje, mene stalno smenjuju misleći da će tako promeniti sistem“, rekao je guverner Radovan Jelašić u poslednjem intervjuu za Danas.

I te rečenice možda dodatno bistre sliku zašto se odlučio za ostavku. Teško je oteti se utisku da je ona ipak iznuđena pritiscima, možda ne direktnim, ali indirektnim svakako. Nisu privrednici krili u neformalnim razgovorima sa novinarima da će u svom napadu na Jelašića ići i do lobiranja za njegovu smenu. Očigledno su u tome bili uspešni. Ko je mogao da bude uspešan. Pa glavni „osumnjičeni“ je uvoznički lobi. Njima najviše nije odgovaralo slabljenje dinara. Em im je trebalo više novca da plate robu u inostranstvu (manja zarada), em im je opet trebalo više novca da vrate ogromne kredite (opet manja zarada). A zna se ko je sve u Srbiji veliki uvoznik, koliko su snažni i koliko je slabljenje dinara u poslednje dve godine bilo značajno. Pojedinci iz Vlade opredelili su se za stranu uvozničkog lobija, jer su oni državni interes, a ne građani i njihov standard. Drugi „osumnjičeni“ je Vlada koja nikako nema nameru da smanjuje potrošnju i čak ide u suprotnom pravcu prodajom najvrednijih preduzeća od kojih će novac ići na razne lokalne staze i bogaze zarad glasova.

Brine taj dan posle i ko će zauzeti vruću fotelju. Ako bude izabran neki poslušnik Vlade, ode sve do đavola. Trošiće se devizne rezerve na odbranu neodbranjivog, kreditni rejting Srbije zbog toga neće nastaviti da raste, a mi ćemo i dalje plaćati velike kamate na kredite. Spor razvoj, spor rast životnog standarda, to je rezultat. Zato potez Jelašića u neku ruku i nije bio odgovoran.

Međutim, nije da nemamo nikog ko bi ga dobro zamenio. Ruku na srce, Jelašić je imao sreće. Vodio je konzervativnu politiku. Držao je veliki deo novca banaka u rezervama i time obezbedio da imamo dobru otpornost na eventualnu krizu. I kriza se, nažalost, dogodila i Jelašićeva politika se pokazala kao dobra. Dok su oni na Baltiku nemilice delili kredite i postizali astronomski rast, Srbija se „držala“ rasta oko pet-šest odsto. A da nije bilo krize? Pa verovatno bi nekom uskoro palo na pamet da kaže da je zbog svoje konzervativne politike i guverner jedan od krivaca što Srbija nije postizala bolji privredni razvoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari