Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević najavio je da putuje u Pnom Pen, u Kambodžu, na poziv Komisije za ratne zločine, da bi održao predavanje o iskustvima Srbije u vezi sa ratnim zločinima. Ovo nije prvi slučaj izvoza iskustva i znanja kada je reč o ratnim zločinima. Prošle godine se govorilo i o mogućnosti da srpski tužioci procesuiraju slučajeve ratnih zločina u Ruandi.


S obzirom na ulogu koju je Srbija imala tokom ratnih godina, u međuvremenu smo postali izvoznici „iskustva i pameti“ kada je reč o procesuiranju ratnih zločina. Nažalost, Srbija je tokom devedesetih imala i najzapaženiju ulogu u sukobima na teritoriji nekadašnje socijalističke Jugoslavije. Zbog te uloge danas i imamo stručnjake. Ipak, na putu do suočavanja sa mračnom prošlošću, prošli smo dug put. Od zemlje koja je proizvodila i izvozila oružje i „radnu snagu“, odnosno oficire pod objašnjenjem da se pomaže braći u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, došli smo do nekoga ko izvozi znanje.

Danas, Srbija se više nego ikad pre suočava sa zastrašujućom ratnom prošlošću kroz domaća suđenja za ratne zločine, ali i kroz suđenja pred Haškim tribunalom. Saznajemo najstrašnije i najmračnije zločine u koje su dojučerašnje komšije bile umešane. Mržnja generisana politikom i različitom nacionalnom pripadnošću i verom dobija svoje ime i lik. Najvažnije, zna se ko je odgovoran. Javnost je bez obzira na to i dalje podeljena oko zločina. Svi ih osuđuju, ali svi vide samo zločine onih drugih. Nema suštinskog suočavanja sa prošlošću. Potpuno ignorisanje je logična posledica neprijatnosti teme i veličine zločina. Izostala je čak i normalna ljudska reakcija – gnušanje. Naši tužioci i sudije su danas među najcenjenijima na Balkanu i imaju čemu da nauče svoje kolege i puno pravo da prenesu znanje o suđenjima za ratne zločine. Skoro kao što su to pripadnici Pokreta Otpor svojevremeno radili, jer su svoje znanje u mirnoj i nenasilnoj borbi protiv Miloševićevog režima izvozili u Gruziju i u Ukrajinu. U oba slučaja uspešno. Srpsko pravosuđe je proteklih godina učinilo mnogo napora da raspetlja tragične slučajeve masovnih ubistava, bez obzira na poreklo i funkciju počinioca.

Tužioci i sudije u Srbiji su, nažalost, učili na teži način. Rizikujući sve, naročito pretnje i fizičku likvidaciju od do juče najmoćnijih ljudi u Srbiji. Mada, najviše otpora je bilo u samoj državi. Uprkos tome pojedini su uspeli da se izbore za svoj integritet. Samim tim su podigli ugled države, ali i odali priznanje delu javnosti koji je osuđivao zločine. Time je poslata i poruka pojedinim državama u regionu, koje odbijaju da sude svojim državljanima. Najpre treba srediti svoje dvorište, pa tek onda gledati kod komšije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari