U redu, oko sledećih tačaka mogao bi u Srbiji da se napravi prilično širok društveni konsenzus: politička saradnja s Moskvom ne treba da bude unapred anatemisana, ako je ruski kapital dobar Britancima zašto ne bi bio dobar i nama, dve zemlje dele tradiciju antifašističke borbe, Rusija je kroz istoriju svog saveznika na Balkanu najčešće imala u Srbima.

Ovaj opšti okvir ne bi trebalo da bude sporan. Ali sadržaj kojim će biti popunjen mora da bude predmet javne rasprave. Poseta predsednika Dmitrija Medvedeva mogla bi da označi ne „samo“ početak snažnog ekonomskog prisustva Rusije u Srbiji, već i debate o političkim i društvenim prioritetima naše zemlje.

Nesporna je ruska podrška jednom od ključnih nacionalnih interesa Srbije, borbi protiv kosovske nezavisnosti. Ali, status Kosova jedino je političko pitanje oko kojeg se taj partnerski odnos s Moskvom treba graditi. EU i privrženost njenim vrednostima, njenom društvenom i ekonomskom uređenju i civilizacijskim tekovinama, mora ostati autoput kojim će se Srbija što brže kretati, bez gubljenja vremena na istočnim drumovima. U danima (godinama?) usporenog srpskog približavanja EU, relevantno je pitanje zašto energija koja se troši na zbližavanje s Rusijom, Kinom i nesvrstanima ne odlazi, na primer, na pronalaženje Ratka Mladića? Ili na efikasnu primenu evropskih standarda, zarad unapređenja kvaliteta života građana. Ili na rešavanje otvorenih problema sa susedima. Jasna podrška Zagreba, Sarajeva, Skoplja i Podgorice značajno bi uticala na ubrzanje puta Srbije ka EU. Cena koju je aktuelna srpska vlada spremna da plati za savezništvo oko Kosova i milijardu dolara kredita u teškim vremenima, ni pod kojim uslovom ne sme da se odnosi na evropske integracije ove države i ovog društva.

Pa čak i ako je alternativa davanje tržišnih privilegija ruskim kompanijama. A i to imamo na delu. NIS je, pod okriljem dogovorne ekonomije, otišao Rusima. Čini se da će slična situacija biti sa izgradnjom Koridora 10, nove luke na Dunavu, železnice, metroa. To su poslovi za koje, u zemljama liberalne demokratije, država treba da stvori povoljan ambijent, a ne da direktno pregovara i ugovara. U Rusiji je to možda normalno, na Zapadu nije. Međudržavne pregovore o ovim poslovima javnost treba pažljivo da prati, a biće zanimljivo videti i kako će ovo uticati na ponašanje investitora iz EU i SAD.

Što se tiče zajedničke antifašističke borbe Srba i Rusa, ona je bila delom motivisana patriotskim, a delom ipak i ideološkim interesima. Stavimo naglasak na one prve, jer ustati protiv Hitlera delo je za ponos, ali ne budimo slepi za one druge. Jer, gorljivi antifašisti su bili i Englezi i Amerikanci. Sovjeti su nam došli dogovorom moćnih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari