Ako će premijer Mirko Cvetković da angažuje majstore samo da promene table ministarstava, onda bolje da niko ne gubi vreme. Jer, za koga je pametno da u drugom delu mandata Vlade pravi takve rezove? Pogotovo neubedljivo zvuči priča o smanjivanju broja resora. Za smanjivanje resora potrebno je i smanjivanje brojčanog stanja ili bi se sve to zaista svelo samo na zamenu tabli na ulazu u ministarstva.

To bi značilo da pri spajanju dva ministarstva neko mora na ulicu, a neko mora da uči posao tog koji je otišao. Kada bi to stigao? Šta to donosi u zemlji Srbiji? Samo nove zastoje, kočenja, kašnjenja, haos… A da se ne pominje i to da bi oni koji odlaze morali da dobiju i neke otpremnine. Iako bi Vlada možda za to i našla novac, pitanje je da li bi stigla da sprovede racionalizaciju do početka nove predizborne kampanje (ako sve ovo što se dešava i priča već i nije kampanja). Koliko je samo trebalo Vladi da otpusti onih nekoliko hiljada ljudi koliko je bilo dogovoreno sa MMF-om? Kasnilo se mesecima, a u opštem nedostatku poverenja koje vlada prema političarima, pitanje je može li se verovati tvrdnjama da je ta obaveza u potpunosti i ispunjena. Ili su možda ti činovnici samo „transferisani“ u državna preduzeća? Ima indicija, zar ne?

Cvetkovićeve priče su obično smirivanje situacije (ako ga ne svedemo i pod onaj česti opis – demagogija). Priča o rekonstrukciji Vlade potekla je od predsednika države, a očigledno je pod rekonstrukcijom mislio na zahvaljivanje na saradnji upravo pojedinim ministrima, a ne vojsci činovnika. Ono što Tadića boli jeste opšti utisak u javnosti da su najneuspešniji u sadašnjoj postavci baš ministri iz njegove stranke. Barem tri imena se ističu onako „na prvu loptu“. Milosavljević i Dragin su nemoćni pred trgovačkim i proizvođačkim lobijima koji „ubijaju“ narod novim cenovnicima i njih dvojica došla su u situaciju da se bave samo gašenjima požara, a ne prevencijom. U sličnoj situaciji je i ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić koji takođe po Srbiji mora da trči sa kofom vode. Na listi za „odstrel“ u medijima se odranije pominje i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić. Ekipi bi lako mogli da se pridruže najsporiji zidari na svetu poput Milutina Mrkonjića i Verice Kalanović, a čime se bavi ministarka omladine i sporta Snežana Samardžić-Marković u vreme najvećih incidenata na stadionima slabo je poznato (Tomicu Milosavljevića nije srušila nijedna afera i epidemija, pa neće ni obična rekonstrukcija). Ipak, njihovi šefovi su mnogo tvrđa srca prema sankcionisanju svojih kadrova. Zato Cvetković kaže da nijedno ministarstvo nije zaslužilo negativnu ocenu.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari