Ko je pobedio 25. januara u Strazburu, videćemo. Ko je izgubio, jasno je. Politički legitimitet i međunarodni ugled Hašima Tačija više nikada neće biti isti. Ipak, stvari i nisu baš tako jednostavne.


Kakve će biti posledice odluke ubedljive većine poslanika Parlamentarne skupštine Saveta Evrope da podrže izveštaj Dika Martija saznaće se u mesecima, a možda i godinama koje slede, pre svega ko će biti krivično gonjen i onda osuđen, ali i u kojoj meri će zapadni saveznici kosovske nezavisnosti sarađivati s istražnim organima, ali i pojedincima u Prištini koje sada već zvanični dokument panevropske organizacije označava kao vođe organizovanog kriminala i nelegalne trgovine ljudskim organima. Tači, dakle, svakako neće proći neozleđen, ali to samo po sebi niti donosi pravdu za žrtve, niti suštinski doprinosi evropeizaciji regiona, niti doprinosi borbi Srbije za njena prava na Kosovu.

Pobednici dešavanja koja traju od juna 2008, kada je PSSE odlučila da imenuje posebnog izvestioca, u ovom trenutku još manje su poznati. Pobedila je pravda, fraza je koju uglavnom koriste srpski političari, i to prilično neoprezno, jer ako istraga ne donese jasne rezultate, pravda će moći da se tretira kao farsa. Pobedila je i Srbija, kazaće poneko, još neopreznije, jer doprinos Beograda činjenicama iz Martijevog izveštaja je minoran. U tom pogledu mnogo su mu korisniji podaci do kojih je svojevremeno došla Karla del Ponte, ali ispostavilo se i mnogi poverljivi dokumenti NATO, UN i zapadnih zemalja. Pobedio je Marti, moglo bi se s pravom primetiti, mada osim koristi koju bi to donelo švajcarskom senatoru (a nismo sigurni da mu je do ličnih interesa uopšte stalo), nikome drugom to nije važno. Da zaključimo, na plenarnom zasedanju PSSE videli smo kratkotrajni trijumf čvrsto potkrepljenih činjenica nad političkim oportunizmom. Naglašavamo kratkotrajni jer, ponovićemo, koliko su bila važna dešavanja u Strazburu, važnije je ono što treba da usledi.

Jasno je i to da javnost na Zapadu, bar ona koliko-toliko zainteresovana za Balkan, više nikada neće posmatrati ratna i poratna zbivanja na Kosovu kroz crno-belu prizmu. Priznato je, napokon, da su i Srbi bili žrtve, pri čemu su iznete i ozbiljne sumnje u odgovornost najistaknutijih kosovskih političara za najbrutalnija kriminalna dela. Ako su zapadne vlade to znale više od deset godina, a ćutale su, kao što Marti kaže, nadajmo se da je došlo vreme da, zbog ko zna kojih sve interesa, tu nemoralnu praksu promene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari