Podatak koji je izneo ministar prosvete Žarko Obradović da u Srbiji ima više od 4.800 odeljenja sa manje od 15 đaka logična je posledica decenijskog odliva stanovništva sa sela u grad. Ovo nije nova tendencija.

 Međutim, posledice toga u Srbiji su katastrofalne, jer u seoskim domaćinstvima ostaju samo stariji ljudi, dok mlađi uglavnom prelaze u gradove, prvo na studije ili u potrazi za poslom, a potom tamo i ostaju, jer zasnivaju porodice. Jedna od zastrašujućih posledica je da Srbija lagano, ali sigurno postaje zemlja staraca.

Šta država može da uradi i da ponudi? Osim javnih poziva građanima da zasnivaju porodice, država suštinski nema šta da pruži mladima u zamenu za ostanak na selu i u manjim mestima. Uništena preduzeća, dugogodišnja nebriga prema selu, stalno uzimanje proizvoda od seoskih proizvođača, a da im se zauzvrat ne isplaćuje pravedna nadoknada, stvorila je žestok otpor prema institucijama i duboko nepoverenje. Dovija se kako ko stigne. Logična posledica neperspektivnosti života na selu je odliv stanovništva u gradove. Jer, zašto bi neko zasnivao porodicu na mestu gde ne postoje normalni uslovi za život? U Srbiji su struja, telefon i kanalizacija i dalje luksuz. Zahtevi mladeži su danas drugačiji nego pre 50 godina, a to se izgleda u institucijama potpuno ignoriše. Zato i ne čudi što su klupe u školama po Srbiji prazne. Ali, ma koliko se kritičari racionalizacije u obrazovanju trudili da uvere javnost da će gašenjem patuljastih škola biti ugašena i sela, ni mnogo bogatije države od Srbije ne mogu sebi da dozvole luksuz da finansiraju toliki broj škola sa po nekoliko đaka. Bespredmetno je govoriti kakav je kvalitet obrazovanja u učionici u kojoj jedna učiteljica paralelno predaje gradivo učenicima različitih razreda. Stoga se kao opravdana čini namera prosvetne vlasti da se, tamo gde god je moguće, ugase isturena odeljenja, a učenicima obezbedi prevoz do matične škole.

Problem je kako će to biti realizovano, s obzirom na to da bi troškove prevoza trebalo da snose lokalne samouprave, koje iz (ne)opravdanih razloga često ne ispunjavaju svoje obaveze ni kada je reč o elementarnim materijalnim troškovima. Dodatni problem je da li će vladajuća koalicija zauzeti jednistven stav kada na dnevni red dođe racionalizacija broja odeljenja i mreže škola. Ukoliko se na svakom koraku budu pravili izuzeci, a stranke se celom pričom služile za skupljanje političkih poena, koristi neće imati ni selo, a ni đaci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari