Dva meseca štrajka u školama bila su potrebna da bi Vlada svoju prvobitnu ponudu „ako bude biće“ zamenila nešto konkretnijom – da je povišica plata prosvetnim radnicima, mimo one utvrđene Zakonom o budžetu, „izvesna“. Ta formulacija bila je dovoljan garant sindikatima da će ovogodišnja povišica plata preći planiranih 7,2 odsto, zbog čega su odlučili da prekinu štrajk.

Tačnije rečeno – da ga privremeno obustave, dok za dvadesetak dana ne bude preciziran procenat povećanja. Iako ovakvu odluku sindikat sa najvećim brojem škola u protestu objašnjava kao „znak dobre volje“, čini se da im je vladina poslednja ponuda došla kao slamka spasa, jer je svima jasno da je štrajk otišao u pravcu iz koga izlaza nije bilo.

Postavlja se pitanje šta su sindikati zaista dobili, kad su tako tvrdoglavo više od osam nedelja insistirali na povećanju plata za 10 odsto. I šta se to tako dramatično promenilo da posle ovog štrajka u srpskoj prosveti više ništa neće biti isto, kako rekoše sindikalci? Gde je borba za kvalitetnije obrazovanje, kada je jasno da je po sredi bila samo borba za veće plate? Da je odluka glavnih odbora bila drugačija, prosvetari bi tek onda bili na gubitku. Usledila bi nova smanjenja plata, regularnost školske godine bila bi ozbiljno dovedena u pitanje, a dvomesečni raspust nastavnici bi morali da zamene dnevnikom i kredom. Suviše rizično.

Dvomesečne optužbe, pretnje i nadmudrivanje države i prosvetara svakoj od sukobljenih strana poslužile su da nešto ućari. Vlast je pokazala zube prvi put (doduše privremeno) smanjujući plate štrajkačima, ali istovremeno i nemoć da obrazovni sistem drži pod kontrolom. Brojeći javno škole, ali ne i nastavnike koji im štrajkuju, sve vreme je stvarala privid da se ne događa ništa dramatično. Prosvetnim radnicima koji su protestovali, posle osmonedeljnog otaljavanja posla smeši se i povišica i nadoknada onoga što im je država zakinula, iako je nejasno kada će se i kako nadoknaditi propušteno gradivo. Pojedini sindikalni lideri učvrstili su svoje pozicije, drugi su zahvaljujući ovom štrajku izašli iz potpune anonimnosti. Čak su i roditelji pokušali da izvuku korist, tražeći od prosvetne vlasti da ukine maturski i prijemni ispit, jer tobože deca neće moći da se dobro spreme.

Ono što je, osim najavljene povišice plata izvesno, to je da su najveći gubitnici ovog štrajka učenici. Ako ništa drugo, jednom broju đaka smo bar na trenutak poverovali da zaista hoće da uče, jer su dosad štrajkovali samo zbog promenjene trase ekskurzije i penzionisanja omiljenih nastavnika. Dok se nisu pojavili oni kojima su se časovi od pola sata osladili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari