Više stotina vojnih rezervista iz Leskovca i Niša deblokiralo je juče ujutru međunarodne železničke pruge nakon što su saznali za telefonsku sednicu Vlade Srbije, na kojoj je usvojen zaključak da će u slučaju blokada saobraćajnica i objekata policija preduzimati „sve zakonom predviđene mere, uključujući i upotrebu sile“.

Ne treba se, međutim, kladiti da bi se ljuti ratni veterani povukli sa šina da im juče, paralelno, nije ugovoren i hitan sastanak sa ministrom rada i socijalne politike Rasimom Ljajićem. Štap jeste zakonom predviđen, ali šargarepa je uvek „zakon“.

Može biti da je malo kome potpuno jasno šta su „ratne dnevnice“ i „razlike“ u istim, kao i zašto bivši vojni rezervisti sve radikalnije protestuju što je rat u kojem su učestvovali dalji. Nešto je jasnije da je deo rezervista, u liku, recimo, sudija, advokata i njihovih familija u Kuršumliji, sudski isposlovao ratne dnevnice u čak milionskim iznosima, kao i da je 12.000 rezervista iz Topličkog i Jablaničkog okruga, na osnovu sporazuma sa Vladom, dobilo u proseku 200.000 dinara „socijalne pomoći“, koja je, suštinski – nadoknada za ratovanje. Sasvim je, međutim, jasno da je u rešavanju ovog pitanja bilo improvizacije, diskriminacije i korupcije.

Mnogo je više onih koji razumeju sve radikalnije proteste radništva u Srbiji. Mada je u neke od njih umešana i politika, izvesno je da taj bunt kreće – iz stomaka. Ekonomsko-socijalna kriza u Srbiji (pre)dugo traje, tranzicija je odnela dosta „žrtava“, mnoga preduzeća su loše privatizovana, sve više ljudi je bez posla i na ivici egzistencije. Zato je danas „mali čovek“ u Novom Pazaru spreman na samopovređivanje, a onaj iz Kuršumlije da zajedno sa „svim stanovnicima tog mesta“ krene do Vlade Srbije. Nije to učinio. Ali samo zato što su u loše privatizovani „Kopaonik“ došli predstavnici Ministarstva za ekonomiju, zajedno sa potencijalnim strateškim partnerom, spremnim da toj firmi, važnoj za celu Kuršumliju, ponudi posao. Nije se predomislio prethodnog dana, kada je ministar ekonomije, iz sedišta Vlade, poručio da mu „ne pada na pamet“ da ode na noge i razgovara sa kuršumlijskim i sličnim štrajkačima, koji ga, nije zgoreg podsetiti, i biraju i finansiraju.

Svaka vlast, dakle, zna da ima potpuno legitimno pravo da obezbedi red i zakonitost, kao i da upotrebi silu ukoliko se štrajkovi pretvore u masovne, nekontrolisane i štetne blokade saobraćajnica. Ali, ukoliko je pametna, zna i da u teškim vremenima, kada su i građani „na kraju živaca“, ne bi trebalo da bude preterano gruba i arogantna, već da se potrudi da bude njihov „servis“ i nudi rešenja za probleme. Pogotovu ako je za probleme, na ovaj ili onaj način, odgovorna. I nimalo nevina, ako baš hoćete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari