Predlogom predsednika Rusije Dmitrija Medvedeva da Srbija uđe u nov evropski sistem bezbednosti otvorila su se nova, treća vrata. Pred domaćim zvaničnicima je još jedna od opcija kako da se Srbija svrsta u jedan od blokova zemalja u kojem će potražiti svoje mesto pod suncem.


Ulazak u savez omogućio bi nam jednu od vodećih funkcija u toj bezbedonosnoj zajednici, tvrde zagovornici ove opcije. Ostalo je nepoznato koja bi još od evropskih zemalja mogla da se nađe u ovom sistemu, pošto se na horizontu ne nazire nijedna država koja bi mogla da uđe u bezbednosni savez sa Rusijom i Srbijom. Možda neće biti ni potreban ulazak u nekakav savez ako on, kako se predviđa, nastane iz OEBS -a, čija smo već članica. Ali tu se otvara novi krug nejasnoća da li ćemo morati da izađemo iz OEBS-a ako Srbija ne bude želela bezbednosni savez sa Rusijom na čelu?

Za razliku od istočnih vrata, drugi put vodi na Zapad, u NATO. Neki bi rekli da se Srbija jasno opredelila za taj pravac i proevropski kurs na osnovu članstva u Partnerstvu za mir. Pregovori o osavremenjavanju vojske uveliko se vode, ali je Srbija još daleko od regionalne sile kakva je bila JNA.

Ministar vojni nedavno je izjavio da Srbija trenutno nije zainteresovana za političko-vojni savez 28 zemalja. Usvojena je skupštinska rezolucija o vojnoj neutralnosti u odnosu na postojeće saveze, a kako je Šutanovac rekao, tema pristupanja NATO otvara se periodično radi „zadovoljenja demagoških i partijskih interesa“.

Nekadašnja SFRJ bila je okružena BRIGAMA – Bugarska, Rumunija, Grčka, Austrija, Mađarska i Albanija, a sada su nam brige samo ostale. „Okruženi“ smo zemljama koje su u sistemu NATO – Bugarska, Rumunija, Mađarska, Hrvatska, Albanija.

Kad je reč o državnom i vojnom svrstavanju postoji i opcija nesvrstani. Predsednik Tadić predložio je da budemo domaćini obeležavanja pedesetogodišnjice samita nesvrstanih 2011. i na taj način simbolično se podsetimo skupa u Saveznoj skupštini kojem su se svi divili davne 1961. To bi nam otvorilo vrata bliskoistočnog i afričkog tržišta, naročito u pogledu trgovine oružjem i vojnom opremom. Zauzvrat, osim dolara i nafte, dobili bismo i podršku u borbi za očuvanje Kosova u granicama Srbije. Pitanje je šta bismo iz Kragujevca izvozili – tehnološki zastarelo oružje, municiju ili stručnjake i instruktore.

Suština je u tome da Srbija, zapravo, i nije u prilici da bira između opcija koje joj neko nudi. Srbija najpre mora da se opredeli gde vidi svoj strateški interes, pa da se potom svojski potrudi da joj se vrata koja vode tom cilju otvore. Posle 2000. godine zvanična politika se makar deklarativno izjašnjavala da je za evroatlantski smer. Ni sad ne kaže da je protiv, ali priča o drugim, trećim i ostalim vratima kazuje da na glavnom putu ima ozbiljnih kolebanja i posrtanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari