U srpskom poimanju „udaranja“ odavno se zna da je najgori rasplet kada udari Srbin na Srbina, nešto manje gori kad udari brat na brata, a ovih dana smo spoznali da nema ništa dramatičnije nego – kad udari Velja na Velju. Rodonačelnik korišćenja desnog voleja i levog krošea u komunikaciji sa okolinom, lider Nove Srbije Velimir Ilić postao je u petak žrtva sopstvene političke metodologije.

Dok je u centru Beograda okružen svojim pristalicama vodio kampanju za raspisivanje novih izbora, Ilića je nekoliko puta pesnicom u glavu udario izvesni Dejan Stojadinović iz smederevskog sela Azanja, koji je uhapšen na licu mesta, ali je u virtuelnom svetu dobio oreol heroja. U grupi koja ga podržava na društvenoj mreži Fejsbuk za tri dana okupilo se oko 3.000 „poštovalaca“ njegovog lika i nedela, valjda iskreno zadivljenih saznanjem da se bačeni bumerang kad-tad vrati pošiljaocu.

Opozicija je incident iskoristila da ukaže na sopstvenu ugroženost, Ilićeve stranačke kolege tvrde da je „režim“ uz pomoć BIA poslao Stojadinovića da obavi „zadatak“, a „u saopštenju dostavljenom medijima“ incident je najoštrije osudio i lider DSS Vojislav Koštunica. Brže i oštrije, čini se, nego kad su ga zvali da osudi ubistvo Zorana Đinđića. Da li je napadača na Ilića poslao „režim“ ili ga je, možda, poslala opozicija, biće poznato posle istrage koja je kao i uvek „u toku“, ali je već sada jasno da težak život sve više cepa Srbiju na one kojima je „pao mrak na oči“, i one koji su malko „udareni u glavu“. Takvi su najopasniji – u akciju idu bez putnog naloga, svojom voljom. Stojadinović, reklo bi se na prvi pogled, našao je sebe u obe kategorije – čovek koji na levoj mišici ima istetoviran lik pokojnog premijera Đinđića, preko svog Fejsbuk profila otvoreno ubistvom preti Borisu Tadiću i Čedi Jovanoviću, i nasrće na političare pred bulumentom novinara i uspaljenih „novosrbijanaca“, očigledno ima neki veliki problem na koji želi da ukaže, pa se da pretpostaviti kako bi tog dana u Knez Mihailovoj ulici slično poput Velje Ilića prošao, recimo, i neki drugi akter političke scene „lociran“ u Stojadinovićevoj glavi kao uzročnik „problema“ i izneveritelj ideala.

Zabrinjava što je odmah posle incidenta lider NS izjavio da mu je žao što kod sebe nije imao pištolj, jer je, kako je rekao, sasvim opravdano takve „lišiti života“, pošto ovakva logika možda da ideju nekom novom Stojadinoviću, kao što su „ovom pravom“ verovatno svojevrstan podsticaj za dalji rad bile brojne Ilićeve manifestacije fizičkog i verbalnog nasilja. Sad, doduše, ima opravdanje koje nije imao pre – udaren je u glavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari