Čak i najpažljiviji posmatrači razvoja odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine mogli bi da se nađu u nedoumici ko je autor pojedinih izjava u vezi sa pitanjem opstanka ove države – Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, ili Tomislav Nikolić, predsednik Srbije.

 Ista retorika, skoro identične poruke koje slute raspad i ukazuju na neodrživost teritorijalnog integriteta, isticanja u prvi plan sukoba i njegovo (zlo)namerno zaoštravanje, te prizivanja ovakvog ishoda – zajedničke su odlike javnih nastupa dvojice predsednika. S tim što je Dodik prvi čovek jednog entiteta, dok je Nikolić šef države. Pa mu je, valjda, i odgovornost veća.

Na suprotnoj strani stoji, čini se, premijer Srbije Aleksandar Vučić, koji, sudeći bar po onome što izjavljuje, snažno podržava integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, što je demonstrirao tako što je ubrzo nakon preuzimanja funkcije prvog čoveka vlade otputovao u zvaničnu posetu Sarajevu. Jasno je da je ta poseta ostvarena uz snažno „ohrabrenje“ Evropske unije, slično kao što se odvija i proces zaokreta politike Srbije prema Kosovu. Takođe, može se pretpostaviti da pred zapadnim partnerima Vučić mora da objašnjava postupke i izjave predsednika Republike, odnosno osnivača njegove Srpske napredne stranke.

Nije do kraja sigurno da li Vučiću zaista predstavlja problem, kako se između redova njegovih izjava može pročitati, kada „mora“ da se ograđuje od Nikolićevih izjava o tome da će se BiH raspasti, ili je reč o dogovoru njih dvojice da se vodi dvolična politika – istovremeno dodvoravanje nacionalističkim težnjama i osećanjima dela građana Srbije uz jasne poruke Evropi da Srbije više neće biti remetujući faktor stabilnosti BiH. Jasno je, međutim, da teorije zavere nisu strane ovim bivšim najbližim saradnicima Vojislava Šešelja.

Tumačenje može ići i u smeru pitanja da li se Aleksandar Vučić zaista potpuno otrgao od uticaja prošlosti i vrednosno „ozdravio“, dok se to isto ne može reći i za Tomislava Nikolića.

S druge strane, pri postavljanju pitanja o Vučićevoj iskrenosti povodom ove teme – ne bi trebalo zanemariti izrazito pozitivne komentare koji stižu iz EU, pre svega Nemačke, o njegovim reformskim kapacitetima. Poverenje koje na Zapadu imaju u Vučića moglo bi se okarakterisati preuranjenim, preteranim ili, pak, krajnje pragmatičnim – skloni su da zažmure na unutrašnje probleme Srbije koji se tiču demokratije, jer se njihovih interesa ne tiču. U svakom slučaju, za državu i društvo u kojem živimo bilo bi dobro da je Vučićeva transformacija iskrena, a tu će vreme biti najbolji sudija, a Nikolić ionako pripada prošlosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari