Priča očevidac i učesnik. Usred Beograda, sa obe strane ulice, po jedno gradilište. Na jedno došli inspektori i “trkeljišu” do gole kože. Lokacijska, građevinska i ostale mnogobrojne “artije”, šlemovi, rukavice, zaštitne cipele, ugovori o radu. Čovek da se podiči ažurnošću i “silom” države.

 U jednom momentu, šef gradilišta, pomalo bojažljivo (setite se da se Srbi od pamtiveka plaše uniforme, od poštara pa nadalje), došapnu inspekcijskom šefu – što ne pređete malo preko puta, ovi su izgleda “divlji”. Dok će ti ovaj mrzovoljno – išli smo, ali nismo za njih nadležni, nisu registrovani, niti imaju ikakve dozvole.

Za njih niko nije nadležan. I tako na sve strane. Hiljade primera. Čovek napravio modernu klanicu, sve po “Hasapu” (HACCP), svi ljudi pod ugovorom, za prasiće i telad plaća preko računa (jer je tako Mlađan propisao), i naravno, ne može ništa da učini. Jer nije konkurentan pored prekupaca koji dođu sa kešom, pokupe i isplate pa preko Drine. Inspektori, ili zakasne, ili se proglase nenadležnim ako i kad dođu. Nisu registrovani, “divljaci” – kažu. Pa da opravdaju “zanimanje” zakače se za ovog “hasapovca”. Nešto se mora naći i napisati. Da se makar sačuva čast “uniforme”. Tamo onaj drugi, upicanio pekaru po “Hasapu i Evropi”. Skrckao džaba pare. Nije i ne može biti konkurentan. Sa komšijom koji pravi i prodaje “domaći lebac na drva”. U pocrneloj furuni, sa “crnim” radnicima i “crnim” cenama. Nema PDV-a, ni poreza ni doprinosa, ni magacina, ni opreme, ni radnog odnosa, ni platnog prometa. Čega sve nema, nije mnogo ni jeftiniji. Hasapovcu minus, “divljak” sve u slamaricu.

Niko za njega (njih) nije nadležan. Isto za rakiju, malinu, sir i kajmak, sto i stolice, gaće i dukserice. Naravno i kafanu. Gde bi bez nje nešto moglo.

Zar ovolike godine prođoše uzalud. Osta da pošteni plaćaju i stradaju, a da za “divljake” (od sitnih riba “pljuckavica” koje možda treba i razumeti jer se bore za goli život, do “kapitalaca”) niko nije nadležan. Ili, ako i jeste, prorade “koverat i džep”.

Često ovih meseci, kad su na privredu svi zaboravili, zamenik premijera ističe da je “država jača od svih pojedinaca, grupa i lobija”. Što tu snagu i energiju malo ne usmere na one od kojih svi živimo. Smanjiti obaveze za one koji pošteno rade, plaćaju i izdržavaju državu, a “oglasiti se nadležnim” za utajivače, prevarante, perače(para), “crnce” (što sve rade na “crno”) i ostale.

Za početak smanjiti stope poreza i doprinosa na zarade (kao najveći fiksni trošak svih poslodavaca) od pet do 10 odsto, a uvesti rigorozne zatvorske kazne i ubrzanu sudsku proceduru za rad na “crno”. Pa će se manji prihodi po osnovu manjih stopa, (pre)kompenzirati prihodima onih koji će iz “crne” doći u “belu” zonu.

Daleko veće smanjenje je sadašnji i tadašnji zvanični ekonomski lider (MD – primedba DV) obećao privrednicima još davne dvehiljadite. Posle Petog. Pa ništa. Počnite sada, ako već niste tada. Sa bilo kakvim smanjenjem. Vreme je baš pogodno. Privreda u vanrednom stanju, borba protiv korupcije u punom zamahu. Ovima što plaćaju svaki dinar dragocen, ovima što ne plaćaju, “došla maca na vratanca”.

Privreda čeka, ako ništa uskoro ne bude, smatraćemo da je sve ovo politika i priprema za neke nove izbore.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari