Brod koji je pola veka plovio bez posade 1Foto: Matea Milošević/Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković"

Jugoslovenski predratni listovi „Pravda” i „Vreme” pisali su pre osamdeset godina o brodu koji je pedeset godina plovio bez posade, ali i o Beogradu koji svakog jutra dobija nove stanovnike u vidu novorođenčadi.

Tajanstvena jedrilica „Fani Volston” ponovo se pojavila u blizini kanadske obale, prenosi dnevni list „Pravda”. Brod su uočili ribari u Bafinovom zalivu i obavestili vlasti, a među sujevernim ribarima ovaj događaj je izazvao njaveće uzbuđenje.

„Taj brod, koga mornari i ribari sviju mora poznaju i nazivaju ga ‘brodom avetinja’, a koji danas liči na pravu ruševinu, luta neprekidno već pedeset godina po svima morima sveta.”

Prema rečima autora, brod je lutao godinama, u momentima nestajao, te se ponovo pojavljivao. Kao što to često ume da bude slučaj, iza ove pojave stoji neobična priča. Brod je ostao bez posade tokom 1891. godine, nakon što više nije bilo ljudi koji bi bili voljni za rad na njemu. 

„Od 1891 do danas ova morska lutalica primećena je četrdeset i šest puta u raznim krajevima sveta, a svega dvaput se dogodilo, da su se tom misterioznom brodu približili odvažni mornari i pregledali unutrašnjost broda.”

Noć pred zakazano isplovnjavanje broda 1890. godine, održana je svečanost na palubi, a među ljudima koji su se veselili mogle su se videti dame u raskošnim haljinama, radnici fabrike koja je proizvela jedrilicu, ali i sami mornari. Međutim, veče se nije završilo očekivano.

Brod koji je pola veka plovio bez posade 2
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

„Jedan od činovnika je posle završene svečanosti nađen obešen u svojoj kabini. Dve igračice, koje su zabavljale goste, nestale su na tajanstven način. U isto vreme iščezao je i jedan mornar, čiji leš je posle nekoliko dana nađen na obali.”

Nije samo mornar pronađen. U njegovom džepu, nađeno je pismo u kom je navedeno da se mornar za vreme svečanosti susreo sa „avetima”, te da je rešio sebi da oduzme život.

„Za vreme jake bure 1891 napustila je posada brod i otada on neprekidno luta po morima sa slomljenim katarkama i iscepanim jedrima. Brod je u toku vremena znatno oštećen, ali sve do danas nije potonuo”

Brodu su ljudi dva puta uspeli da priđu, ali se prvi put nisu dugo zadržali. Uspeli su tek da vide pun brod miševa i pacova, a o prisustvu ljudi nije bilo ni reči. No, tokom drugog pristupanja brodu, situacija se promenila.

„Grupa engleskih mornara se 1922 popela na tajanstveni brod. Oni su u dnu palube naišli na šest ljudskih kostura. Kako su ti ljudi dospeli na brod nikada se nije moglo utvrditi. Jedan od mornara je, pod utiskom strašnog prizora na brodu, poludeo.”

I ranije je bilo govora o uništavanju ovog broda, ali je svaki put brod nestajao. Kanadske vlasti su nameravale da brod zapale i tako učine da ovaj brod ostane samo jedna od legendi.

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

Dnevni list „Vreme” donosi reportažu o jednom običnom danu u jednom porodilištu u Beogradu, ali sa porukom da svakog dana Beograd dobije nekoliko novih stanovnika

„Ne prođe ni jedna noć, ni jedan dan, da se u Beogradu ne rodi po koje dete. U privatnim kućama, u bolnici, na privatnim i univerzitetskim klinikama plač novorođenih Beograđana često se čuje.”

Opisujući jedno sasvim obično jutro na ginekološkom odeljenju jedne klinike u Beogradu, autor teksta je pokušao da dočara nesnađenost, ali i sreću, majki koje su svoju decu donele na svet nekoliko sati ranije.

Brod koji je pola veka plovio bez posade 3
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

„Nove majke jedva da se snalaze u novoj ulozi. Tišinu sobe umornih žena jedva da za trenutak prekine dečiji plač ili glasna reč neke bolničarke. Mlade devojke, nudilje, koračaju tiho, i sa mnogo veštine povijaju decu, hrane ih, te još vode o svemu računa.”

Kao glavna prednost klinike u odnosu na sopstvenu kuću navodi se mirnija atmosfera, te manja izloženost rodbini i njihovoj, ponekad nepotrebnoj i preopterećujućoj, brizi.

„Majke ih doje. Ali ima slučajeva gde to zdravstveno stanje porodilja ne dopušta. Onda moramo mi da se brinemo o malom došljaku.”

Da problemi nisu bili mnogo drugačiji nego što su danas, govori i činjenica da je manjak mesta i loše stanje objekta u kome mlade majke provode prve dane sa svojom decom i tada bio problem.

„Ne mogu ni da vam kažem koliko slučajeva moramo da odbijemo baš zbog nedostatka prostora. A ljudi veruju u kliničko lečenje u mnogim prilikama ono im je neophodno potrebno. Nažalost, prilike…”

Na samom kraju, autor teksta ističe da i pored, ne tako idealnih, uslova, osoblje i cela klinika funkcioniše u skladu, te da se svakodnevno prati razvoj medicine na svim poljima.

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

List Danas svakoga dana prelistava glavne vesti na današnji dan pre 80 godina, tačnije 1940. godine. Predmet analize su dnevni listovi Vreme i Pravda, koji danas ne postoje. Ideja jeste da se čitaoci vrate u prošlost, da sa vremenske distance vide kako su izgledale vesti, ali i kako su novinari, pa i sami sugrađani, razmišljali u Srbiji u turbulentnom periodu između dva rata i pred sam početak Drugog svetskog rata. Pored političkih vesti, objavljivaćemo i društvene, ekonomske, ali i vesti iz domena zabave i sporta.

Projekat je realizovan u saradnji i uz materijal iz digitalne arhive Narodne biblioteke Srbije i Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari