Odnos društva u Srbiji prema malim verskim zajednicama često je diskriminatorski. I pored toga što je sloboda veroispovesti zagarantovana Ustavom i Zakonom o crkvama i verskim zajednicama, pripadnici Hrišćanske verske zajednice Jehovinih svedoka trpe mnoga ograničenja, naročito u brakorazvodnim parnicama i utvrđivanju starateljstva nad detetom.

Odnos društva u Srbiji prema malim verskim zajednicama često je diskriminatorski. I pored toga što je sloboda veroispovesti zagarantovana Ustavom i Zakonom o crkvama i verskim zajednicama, pripadnici Hrišćanske verske zajednice Jehovinih svedoka trpe mnoga ograničenja, naročito u brakorazvodnim parnicama i utvrđivanju starateljstva nad detetom. Razlozi koji se navode su to što njihovo učenje ne dozvoljava primanje krvi transfuzijom.
Pre nekoliko dana ovakav odnos suda na svojoj koži iskusila je Marija Arsenijević (23) iz Saraoraca kod Smedereva, kojoj je sud u Velikoj Plani, bez njenog prisustva, oduzeo sedmomesečnu devojčicu jer je navodno pripadnik Jehovinih svedoka. Sudsko veće u Velikoj Plani, kojem je predsedavao sudija Dejan Rasulić, u obrazloženju navodi da je Centar za socijalni rad iz Velike Plane utvrdio da je majka pripadnik Jehovinih svedoka, a da je „jedna od normi te organizacije zabrana transfuzije krvi“, što može da „ugrozi vitalne interese deteta“.

Priznati od 1953. godine

U Srbiji, prema podacima iz 2006, ima oko 3.900 registrovanih članova Jehovinih svedoka. Oni su još 1953. u tadašnjoj FNR Jugoslaviji bili zakonski priznati kao hrišćanska verska zajednica. Za vreme Drugog svetskog rata u SAD i Britaniji pretrpeli su javnu porugu i službeni progon jer su odbijali da učestvuju u vojnim aktivnostima i ukazuju počast zastavi. U SFRJ bi se ponekad čulo za „skandal“ kada bi poneki Jehovin svedok odbio da kao vojnik JNA primi oružje.

U Ministarstvu vera Srbije, povodom ovog slučaja, kažu da se ono zalaže za poštovanje Zakona o crkvama i verskim zajednicama i poštovanje verskih prava, ali da nisu detaljno upoznati s konkretnom presudom.

Registar crkava i verskih zajednica

U Ministarstvu vera Srbije Danasu je potvrđeno da Jehovini svedoci nisu upisani u Registar crkava i verskih zajednica, ali to ne znači da su izgubili sva prava koja su uživali pre uvođenja Pravilnika o Registru crkava i verskih zajednica koji je stupio na snagu 3. avgusta 2006. Upis u Registar, kažu u Ministarstvu, nije obavezan, i ističu da niko ne može da snosi bilo kakve sankcije zbog pripadnosti i članstva u crkvi i verskoj zajednici čije delovanje nije zabranjeno na teritoriji Srbije.

U Ministarstvu vera kažu da se zvanično ne zna broj verskih zajednica koje su u proteklih godinu dana upisane u Registar, jer je „postupak u toku“.

Predstavnik hrišćanske verske zajednice Jehovinih svedoka za odnose s javnošću Damir Porobić kaže za Danas da ovo nije prvi slučaj gde se izražava diskriminatorski stav prema Jehovinim svedocima. On takođe kaže da Marija Arsenijević nije pripadnik Jehovinih svedoka, ali da ponekad posećuje skupove ove verske zajednice.
– Ovo nije prvi put, ali jeste prvi drastičan primer – da sud nekome oduzme dete zbog toga što je pripadnik Jehovinih svedoka, ili želi to da postane. Ranije je bilo slučajeva neodobravanja usvajanja deteta. To nije dozvoljeno jednom bračnom paru koji su bili Jehovini svedoci – naglašava Porobić.
U slučaju razvoda, kaže on, obično je viđanje deteta ograničeno (uz nadzor drugog roditelja ili socijalnog radnika) onom roditelju koji je član Jehovinih svedoka. Diskriminatorski odnos vidljiv je i u drugim sudskim postupcima jer, prema tvrdnjama našeg Porobića, Jehovini svedoci su obično strana koja gubi sporove.
Tradicionalne verske zajednice, navodi on, odobravaju ovakav odnos, i čak ga nekada, posredstvom izjava u medijima, podstiču.
– Uzrok svemu je neznanje i nerazumevanje – smatra Porobić.
Istina je da je sloboda veroispovesti zagarantovana, ali ona Zakonom o crkvama i verskim zajednicama, prema članu 3, može biti ograničena radi „zaštite javne bezbednosti, javnog reda, morala i zaštite slobode i prava drugih“.
U tom članu se, između ostalog, navodi da se „verska sloboda ne sme koristiti tako da ugrožava pravo na život, pravo na zdravlje, prava dece, pravo na lični i porodični integritet“, te je moguće da se pod to podvede i nepristajanje Jehovinih svedoka na transfuziju krvi, ni kada im je život u pitanju.
Porobić potvrđuje da Jehovini svedoci ne prihvataju transfuziju krvi, ali prihvataju alternativne načine lečenja.
– Sarađujemo s više od 100.000 lekara u svetu i ovde, pogotovo u polju beskrvne hirurgije i znamo da su razvijene mnoge metode prilikom kojih se gubitak krvi može nadoknaditi na drugi način, a ne transfuzijom krvi. Postoje preparati kojima je to moguće uraditi. I u Srbiji se sve češće zahtevaju operacije bez transfuzije krvi – objašnjava Porobić.
Pre desetak godina bilo je nekoliko slučajeva u Srbiji da su se odbijanja Jehovinih svedoka da prime krv završila smrtnim ishodom. Porobić kaže da su za to krivi lekari koji se nisu potrudili da prebace pacijenta u drugu bolnicu koja bi mogla da reši problem bez upotrebe krvi. Jehovini svedoci sa sobom nose dokument koji bi u slučaju da ostanu bez svesti „govorio umesto njih“. Porobić objašnjava da bi ukoliko bi, na primer, u slučaju saobraćajne nesreće, Jehovin svedok izgubio svest, na tom dokumentu pisalo bi kako treba postupiti s njim i kontakt osoba s kojom bi lekari trebalo da razgovaraju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari