Dan sa poslanicom Majom Videnović 1Foto: Miloš Đošić

„Često me pitaju zašto se bavim politikom. Nemam najtačniji odgovor. Mislim da se politikom bavim iz sebičnih razloga, zato što ne mogu da ćutim i trpim. Prilično sam iskrena i otvorena, često i na svoju štetu.“

Maja Videnović nas je u društvu Gordane Čomić dočekala u prostorijama Poslaničkog kluba Demokratske stranke u Narodnoj skupštini Srbije.

Dok smo ispijali kafu i planirali kako da što produktivnije iskoristimo vreme koje nam stoji na raspolaganju, razgovarali smo lokacijama na kojima bismo mogli da napravimo nekoliko kratkih snimaka za pratioce Danasa na Instagramu.

Upravo je prostrani Poslanički klub DS-a bio naš prvi izbor, koji izgleda upravo onako kako bi većina čitalaca zamislila enterijer Skupštine.

Po ulasku u prostoriju sa desne strane se nalazi dugačak drveni sto za sastanke. Na drugom kraju sobe u uglu sedimo u zelenim foteljama poređanim oko stočića za kafu, a naspram nas se nalazi divan, veliki radni sto natrpan papirima, rokovnicima i knjigama, iznad koga su na zidu okačene slike svih dosadašnjih predsednika Demokratske stranke.

I pre nego što smo započeli naš razgovor, ispratili smo poslanicu do hola skupštine gde su kolege sa televizije N1 nameštale kadar za snimanje izjave.

Videnović u rukama drži papire po kojima mestimično prelazi pogledom, i zatim staje pred kameru gde sigurno odgovara na novinarska pitanja. „Nadam se da sam nisam spetljala“, dobacuje dok se vraćamo ka prostoriji u gde ćemo razgovarati upravo o radnom danu poslanice u bojkotu, kome smo delom posvedočili.

Dan sa poslanicom Majom Videnović 2
Foto: Miloš Đošić

„Radni dan nema radno vreme, to je svima jasno i tako treba da bude. Nemamo pravo na tu vrstu luksuza da se u nekom trenutku isključiš. Razlika je što ne sedim unutra deset sati i što ne vrištim kada govorim. Kada gledam svoje snimke, vidim da sam povisila glas za nekoliko oktava. Na sreću građani u direktnom prenosu ne čuju sve što se dešava u sali zato što se čuje samo u neposrednoj blizini mikrofona“.

Ovim rečima Videnović opisuje nekadašnju atmosferu u skupštinskoj sali. Kako kaže, često ne biste čuli sopstveni glas od najbezočnijih uvreda i dobacivanja.

„Nismo u sali, ne govorimo, ali smo prisutni i u kontaktu sa građanima. Upoznati smo i pratimo ono što vlast radi, i što su tačke dnevnog reda. Ovaj mandat poslanika DS-a može da obeleži kontinuirana borba ne samo za interese građana, nego za ono što je suština šanse da ovo bude normalna država, a to su jake institucije, slobodni građani i zakoni koji se poštuju“, rekla je Videnović.

Prema njenim rečima, odsustvo iz skupštinske sale je glavna razlika u radu poslanika u bojkotu. Tu je i dalje mnoštvo aktivnosti. Poslednjih meseci Videnović je sa kolegama obilazila gradove u Srbiji, razgovarala sa građanima o različitim problemima, učestvovala u građanskim protestima više od godinu dana, gde se u nekoliko navrata okupljenima obratila.

„Današnji dani narodnih poslanika u bojkotu se razlikuje toliko što građani nemaju priliku da nas gledaju na RTS-u, ali našu poslaničku obavezu shvatamo vrlo ozbiljno i u tom smislu, manje-više, radimo isto što i pre bojkota“, objasnila je Videnović.

Naglašava da je vrlo samokritična, što se iz razgovora moglo zaključiti, ali i kritična prema drugima. Najaktivnija je na Tviteru, ali pored toga sa građanima se sreće uživo, odgovara na pisma i komunicira na internetu.

„Građani pišu mejlove, zovu, dolaze u poslanički klub. Svi poslanici DS-a su aktivni na društvenim mrežama, po tome smo poznati. Mnoge nerviramo zato što smo otvoreni i tražimo da stvarno, kada predstavljate građane govorite u njihovo ime. Građani su vas svojim glasom obavezali da se borite, onda je vaša obaveza da čujete svaki glas“, rekla je Videnović.

Kako kaže, njena i obaveza njenih kolega je da bude glas građana, civilnih društava, nevladinog sektora ili bilo koje grupe građana. To je u opisu posla, naglašava, nemaju pravo da se žale.

„Kada ste odgovoran političar dan ne prestaje, i to nije floskula. Ja za razliku od predsednika spavam i imam potrebu da se odmorim, mada se to retko dešava. Imam potrebu da se informišem onoliko koliko sam budna“, rekla je Videnović.

Ulazeći u prostoriju u kojoj razgovaramo, primećujem jednu hrpu novina, među kojima su mi oči zaparale jarko žuto i crveno obojene naslovnice karakteristične za gotovo sve tabloide. Sigurno je da dnevni listovi sa ove gomile svakog dana prođu kroz prste poslanice Videnović, koja naglašava da čita i gleda baš sve.

Dan sa poslanicom Majom Videnović 3
Foto: Miloš Đošić

„Informišem se preko svih portala, čitam na žalost ili na sreću sve novine. Mislim da je to moj posao i mislim da moram da znam način na koji neko pokušava da plasira vesti, način na koji pokušava da nešto sakrije, i način da na nešto skrene pažnju. Gledam sve političke emisije, sve vesti, informišem se preko svih portala, i društvenih mreža“, istakla je Videnović.

Ne smetaju joj kritike na njen račun, ali za veliki problem smatra obračunavanje vlasti sa neistomišljenicima koje može da ode daleko.

„Mašinerija zla provlači kroz blato svakog ko se usudi da misli drugačije. Kada to kažem, ne mislim na političare, na opozicione lidere, aktiviste, narodne poslanike. Ne! Naša obaveza je da trpimo kritike! Pričam o glumcima, književnicima, karikaturistima, novinarima, sudijama, o kome god se usudi da danas slobodno govori ono što misli, on bude provučen kroz mašineriju zla i dešava mu se ono što se na početku dešavalo samo demokratama“, istakla je Videnović.

Samo dan uoči našeg susreta pokret Jedan od pet miliona je najavio izlazak na izbore ukoliko se Nova stranka i SMS ne priključe bojkotu, što Videnović vidi kao neoprezan potez i zbunjivanje građana.

„Neko vam je ukazao poverenje da govorite u njegovo ime i da se zalažete za vrednosti koje on deli, i tu nema kalkulacije sa vrednostima i sa suštinom politike. Ja ne volim rečenice ‘bojkot nije cilj, bojkot je sredstvo’. Meni je jedini i isključivi cilj da se pobedi ovaj režim, da ovo bude uređena evropska, evropska, evropska zemlja sa politikom koja je nažalost prekinuta 23. marta 2003. godine“, naglasila je Videnović.

Dodaje da svaki politički akter, pa i udruženje Jedan od pet miliona mora da bude odgovoran i pažljiv u načinu na koji plasira poruke.

„Svako zbunjivanje građana, svaka reakcija građana koja je ponovno razočarenje, od svakog političkog aktera koji se tako ponaša čini grupi ili pojedinca nedostojnim šanse“.

Često se novinarima onemogućava pravo na rad

„Upravo pričam sa novinarom Danasa, a u danu inauguracije, odnosno polaganja zakletve predsednika Vučića, činjenica je da se veliki broj još uvek neidentifikovanih lica fizički obračunavao sa novinarima, čime je udareno njihovo pravo na rad, na slobodu medija i slobodu izražavanja. Nekakva parastranačka, parapolicijska banda je fizički obračunavajući se sa novinarkom vašeg lista, sprečavala novinare da rade“.

Govoreći o incidentu, Videnović se priseća da je zatraženo objašnjenje po čijem nalogu su pomenuta lica bila prisutna i zbog čega policija nije reagovala. Konstatuje da je to nažalost nešto što se godinama ponavlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari