Dotrajala vodovodna mreža nejaka za besomučnu gradnju 1Foto: Aleksandar Roknić

Vodovodna i kanalizaciona infrastruktura u Beogradu u pojedinim delovima grada datira još iz vremena Drugog svetskog rata, ne održava se i ne obnavlja, a kada se to i uradi, uglavnom se radovi izvode parcijalno i neplanski.

Istovremeno, te mreže godinama ostaju istog kapaciteta, dok se podjednako u centru grada kao i na periferiji, što nelegalno što zakonito, besomučno i megalomanski gradi, smatraju sagovornici Danasa.

Takvo preopterećenje uglavnom dotrajale vodovodne instalacije ne mogu da izdrže, zbog čega i ne čude česte havarije i pucanja cevi, poput one koja se dogodila juče u tri sata izjutra ispred Beograđanke, u Ulici kralja Milana.

Zbog pucanja vodovodne cevi voda koja je kuljala ulicom nije mogla da se zaustavi satima, u asfaltu se otvorila ogromna rupa u koju je čak upao gradski autobus sa linije 31, a stanari zgrada u okolnim ulicama ostali su bez vode do kasno popodne, dok kvar nije saniran, a asfalt privremeno prikrpljen.

– Problemi dotrajale vodovodne i kanalizacione infrastrukture u gradu pogađaju sve nas, neplanirano i ponekad – fatalno. Postoji malo podataka o ovoj infrastrukturi. Ukoliko postoji vodovodna i kanalizaciona mreža, često nisu poznate njene osnovne karakteristike ili tačne trase. Većina mreže je dotrajala, što je glavni razlog pucanja. Rekonstrukcije bi trebalo da se obavljaju planski i sistematski, a baza podataka mora biti ažurirana i tačna kako bi u svakom momentu moglo da se prati stanje ove podzemne, gradske infrastrukture, kaže za Danas Anđela Ruvidić iz Inicijative Ne davimo Beograd.

Taj nedostatak planova i nepoznavanje šta se ispod asfalta nalazi, poslednji put su odlično bili vidljivi pre dve godine, tokom velike rekonstrukcije poteza od Vukovog spomenika do Kalemegdana.

Iako su se nadležni tada upinjali da objasne da pucanje cevi koje se dogodilo dok je rekonstruisana Ulica kraljice Marije, nije posledica oštećenja i greške radnika, velika je verovatnoća da se upravo to dogodilo.

Tada je probijen magistralni vod na uglu sa Karnegijevom ulicom, a bujica je kuljala satima, slivala se ka nižim ulicama poput Cvijićeve, Bulevara Despota Stefana, Starine Novaka, Dalmatinske, Stanoja Glavaša.

Osim saobraćaja u tom delu grada bio je otežan prolaz i pešacima zbog velike količine vode i mulja, koji su se na ulicama zadržali još koji dan. Građani čitavog tog kraja nisu imali vodu duže od 24 sata.

Stručnjaci su tada pretpostavili da je probijanje te cevi dovelo do poremećaja u celom sistemu magistralnog vodovoda, pa su narednih dana cevi nastavile da pucaju na istom potezu.

Tako je, samo par dana kasnije pukla je i cev ispred Zoološkog vrta na Kalemegdanu, na uglu Cara Dušana i Tadeuša Košćuška, gde je voda poput gejzira kuljala iz pukotine u asfaltu.

Urbanista Marin Krešić, predsednik resornog Odbora za urbanizam Pokreta Slobodna Srbija, saglasan je da je održavanje postojeće mreže u Beogradu loše, dok se o proširivanju kapaciteta i ne razmišlja, iako se novi kvadrati stambenog i poslovnog prostora stalno nižu.

– Tu postoje dva problema. Najpre, Beogradska vlast u poslednje vreme prednost daje nekim rekonstrukcijama ulica koje su nepotrebne, i onda samo pri takvim situacijama rekonstruiše i vodovodnu mrežu. Primer su ulice Kraljice Marije, 27. marta, Trg republike. Gradski čelnici prvenstveno gledaju gde mogu da potroše ploče koje imaju njihovi drugari i da popločaju što više površina uključujući i parkove. Pritom se postojeća infrastruktura ne održava planski, što je pitanje domaćinskog odnosa prema postojećoj mreži, navodi Krešić.

Naš sagovornik međutim, kao veći problem ističe činjenicu da se komunalna infrastruktura ne razvija u skladu sa razvojem grada.

– Ono što beogradska vlast već 10 godina radi je da besomučno zida, ne razvijajući pritom mrežu. Videli smo da Beograd i dalje otpadne vode ispušta direktno u reke, a ovim atacima, tom masovnom izgradnjom koja je počela u Beogradu na vodi, pri čemu je on poseban primer nelegalne gradnje, praktično se prebukira postojeći sistem. Još gora urbanizacija preti i Makišu, gde se predviđa zagađenje i uništavanje postojećeg beogradskog vodoizvorišta. Ono što planiraju da urade na Makišu, redukovaće na pola kapacitet izvorišta i pokvariće kvalitet vode, kaže Krešić.

On dodaje da konkretni, pomenuti problem može da bude izazvan ili opterećenjem ili dotrajalošću, jer se „besomučno zida, bez obnavljanja postojećih i povećanja novih kapaciteta“.

– Na Makišu imamo vodoizvorište građeno sto godina, od pre Drugog svetskog rata pa do skora je na njemu rađeno, a u svetu je poznato kao „beogradski metod“, sa 99 reni bunara. Ceo vek Beograd ulaže u vodoizvorište i naša voda je jedna od najboljih u svetu. Međutim, ako se tu gradi, a ti kapaciteti se ne proširuju nego uništavaju, onda smo svi u problemu, objašnjava Krešić.

On napominje da će nebriga o razvojnoj infrastrukturi dovesti glavni grad u situaciju „da će sve da nam fali“.

– Zbog Beograda na vodi ostali smo bez železničke stanice, a ostaćemo i bez struje. Zbog Makiša ćemo ostati bez vode, zbog urbanizacije i krčenja Košutnjaka, ostaćemo bez šume i čistog vazduha. To je potpuno suludo ponašanje ljudi koji vode grad, gde je važan samo kapital a zajedničko dobro i zajednički interes se i ne uzimaju u razmatranje, zaključuje Krešić.

Nikola Jovanović, predsednik Centra za lokalnu samoupravu i doskorašnji predstavnik opozicione odborničke grupe SzS u beogradskom parlamentu, kaže da se složeni radovi obavljaju menadžerski loše.

– Uprkos iluziji da se radi i gradi, odvajanja za infrastrukturu u budžetu Beograda su jako mala, pogotovo u vodovod i kanalizaciju. Vrlo su česte havarije vodovodnih cevi, a totalni kolapsi nastaju i zbog jačih pljuskova. Drugi problem je što se iole složeniji radovi obavljaju menadžerski loše, a jedan od razloga je to što je pozicija gradskog menadžera ukinuta, kako bi se što više vlasti koncentrisalo u kabinetu zamenika gradonačelnika. Ljudi nikako da shvate da rukovođenje Beogradom nije fensi funkcija, već verovatno najsloženiji posao u zemlji, zaključuje Jovanović.

Inače, Ulica kralja Milana poslednji put rekonstruisana je poslednji put 2002, kada je i izmenjena kompletna podzemna instalacija.

Popravka asfalta se nastavlja danas

Zbog pucanja cevi, saobraćaj je juče bio obustavljen u oba smera, od Resavske do Londona, dok su pojedine linije gradskog prevoza bile preusmerene na druge trase, a pojedine skraćene. Bez vode, koja je bila isključena, juče su gotovo čitavog dana bili potrošači u Ulici kralja Milana, od Svetozara Markovića do Dragoslava Jovanovića, na Terazijama, od Dragoslava Jovanovića do Prizrenske, u Dečanskoj i na Trgu Nikole Pašića, dok je u okolnim ulicama bio umanjen pritisak vode. Kako su juče objasnili radnici na mestu havarije, danas bi trebalo da budu nastavljeni radovi na popravci asfalta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari