Država toleriše huligansko nasilje 1Foto: Starsport

Koliko god da je iznenađujuće zvučala vest da je Crvena Zvezda pobedila u jednoj međunarodnoj utakmici, toliko je informacija da je nakon meča ranjen jedan od vođa navijača bila predvidiva.

Nasilje navijača je poslednjih godina eskaliralo do te mere da se incidenti sa manje ili više tragičnim ishodom dešavaju na nedeljnom nivou. I dok većina građana gleda u državu očekujući da ona stane na put ovoj pojavi, sagovornici Danasa upravo u nju upiru prstom kao najodgovorniju za postojeće stanje.

Poslednja žrtva navijačkog rata je, prema pisanju medija, Dražen Dragaš, jedan od vođa navijača Crvene Zvezde. On je posle ranjavanja privatnim automobilom prebačen u Urgentni centar, gde je navodno odbio da sarađuje sa policijom. Prama istraživanju Insajdera, policija je protiv Dragaša od 2003. godine podnela više od 15 krivičnih prijava za teška krivična dela. Pravosnažno je osuđen 2015. godine na godinu dana zatvora zbog prodaje marihuane u školskom dvorištu.

Advokat Borivoje Borović je učestvovao u nekoliko sudskih postupaka koji su se bavili upravo navijačkim nasiljem. Kako kaže, to iskustvo mu je pomoglo da shvati jednu stvar.

– Navijači uživaju zaštitu policije. Sa time može da se raskrsti jedino ukoliko se u vrhu države odluče na takav korak. Međutim, političari i dalje podilaze navijačkim grupama, jer strahuju da bi ih represivni pristup koštao njihove podrške, a samim tim i glasova, navodi Borović.

Tačno nedelju dana pre napada na Dragaša, još jedan navijač Crvene Zvezde je završio u Urgentnom centru sa prostrelnim ranama. Mediji su preneli da je Branimir Matić ranjen pred zoru ispred jednog novobeogradskog splava. On se, navodno, sam dovezao do Urgentnog centra, gde takođe nije bio raspoložen za razgovor sa policijom.

I profesor na Pravom fakultetu Univerziteta Union Bogoljub Milosavljević rešenje za problem navijačkog nasilja vidi u trouglu država – klubovi – navijači. Prekidanje tih veza, smatra on, morao bi biti prioritet.

– Neophodno je klubove odvojiti od uticaja politike, a navijače od kriminalaca. Tek kada se to uradi imalo bi smisla govoriti o pitanjima kaznene politike. Ipak, ne vidi se ozbiljna namera da se tako nešto učini, kaže Milosavljević.

Iz dugačkog spiska nasilnih incidenata u kojima učestvuju navijači sportskih klubova, po značaju koju su mu pridali najviši državni zvaničnici, iskače ubistvo navijača Aleksandra Stankovića. Njega su u oktobru prošle godine na uglu beogradskih ulica Bačvanska i Gospodara Vučića ubili i dalje nepoznati napadači dok je ulazio u svoj automobil. Stankovićev slučaj je po mnogo čemu paradigmatičan, pošto je, pre nego što je postao vođa navijača Partizana, uživao isti status i na severnoj tribini Crvene zvezde. Javnosti je postao poznat kada je u aprilu 2016. godine učestvovao u brutalnom napadu na telohranitelja direktora FK Partizan Miloša Vazuru. Pored njega u napadu je učestvovao i Veljko Belivuk, koji je desetak meseci kasnije uhapšen zbog sumnje da je počinio ubistvo u beogradskoj Ulici 27. marta.

Zaboravljena objava rata

Nakon Stankovićevog ubistva, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović je na pompezan način objavio rat mafiji. „Želim da poručim jednu stvar kriminalcima i banditima koji dolaze u Beograd i Srbiju i misle da na našim ulicama mogu da se obračunavaju da ovo nije njihova prćija. Nećemo dozvoliti da našu zemlju koristi kao poligon za svoje obračunavanje“, rekao je ministar Stefanović u oktobru 2016. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari