Ekstremni govor u svakoj četvrtoj vesti 1Foto: Medija centar Beograd

„Pakao“, „panika“ i „užas“, reči su koje dominiraju medijima u Srbiji. Upadljivo prisustvo ekstremnog opisivanja i preterivanja, naročito u tabloidima, osim generisanja straha, promovišu i određenu vrstu političke ideologije.

Mapiranje i analizu ovakvih i sličnih sadržaja koje spadaju u kategoriju ekstremnog govora sproveo je Centar za nove medije Liber u periodu od maja-septembra 2017. godine.

Na konferenciji na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja izvršna direktorka CNM Tatjana Vehovac iznela je podatak da od ukupnog prikupljenog sadržaja u tom periodu čak 25,5 odsto sadrži ovakvo izveštavanje. On je najviše prisutan u rubrikama Hronika, onima iz domena Zabave i što je najviše iznenadilo, Vremenske prognoze. Istraživanje je pokazalo da su 21 odsto mizoginog karaktera, 21 odsto čine vesti koje proizvode strah, 14 odsto generišu paranoju.

Tekstove iz domena hronike najviše odlikuju senzacionalizam, brutalnost, kao i fetišizacija određenih delova tela žrtve u slučajevima seksualnih zločina. Isticanjem detalja nasilja i izlaganjem fotografija i videa, publika se svesno stavlja u poziciju voajera. Karakteristično za ovakve vesti je i preuzimanje uloge moralnog sudije, kao i unapred osuđivanje osumnjičenih.

Najveći raskorak između objektivnog izveštavanja i ekstremnog opisivanja je prisutan u kategoriji vremenske prognoze. Mediji se u situacijama „ekstremnih“ vremenskih uslova ne bave meteorološkim i klimatološkim analizama, već dramatizacijom najčešće visokih temperatura, grmljavina i kiša.

Sociolog Aleksej Kišjuhas skrenuo je pažnju na „medijski alarmizam“, kojim se publika zastrašuje islamskim terorizmom, masovnim uništenjima i slično. Većinom iz oblasti geopolitičkih odnosa u svetu, ovakvo izveštavanje može imati i određene društvene posledice. Prisutni su i uvredljivi nazivi za druge nacije kao što su „ustaše“ i „šiptari“. Pojedini mediji neguju i otvoreno proruski ili antiamerički stav, dok su uočeni i brojni primeri ratne propagande i ratnohuškačkog novinarstva: „Putin ide na manevre, a NATO vidi rat!“.

On je ukazao i na desenzitivizaciju javnosti na ovakvo izveštavanje. Kako je naveo, „vest da je napolju „pakleno vruće“ neće uticati na to da se zatvorimo u kuću, detaljan opis nasilja nas neće učiniti nasilnim, ali će uticati na našu percepciju okoline“.

Lingvistkinja Svetlana Slijepčević istakla je da je većina novinskih naslova kreirana na način koji utiče na bazične emocije od kojih je, uz ljutnju, radost, tugu i druge, strah najjače osećanje. Leksičkom analizom zaključeno je da je naročito prisutna vulgarna leksika, kao i žargonska i opšta leksika s emfatičkim asocijativnim poljem (kao što su seksualna konotacija, vojna, negativne kvalifikacije itd.), koju mediji maksimalno koriste u manipulativne svrhe. Uz to, gotovo neizostavno idu i prilozi poput „alarmantno“, „morbidno“ ili „jezivo“.

O istraživanju

Prikupljeno je 36.960 medijskih tekstova iz 16 štampanih, elektronskih, agencijskih i online medija. Od ukupnog sadržaja, 9.436, odnosno 25,5 odsto je onih koji sadrže elemente ekstremnog govora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari