Ukrajina ovih dana treba da okonča pregovore sa Rusijom o novoj ceni ruskog gasa za tu zemlju, koja bi trebalo da stupi na snagu 1. aprila, a u koju bi trebalo da bude učitana i činjenica da baze na Krimu Rusija više ne iznajmljuje od Kijeva. Prema navodima Fajnenšl tajmsa, dosadašnji dogovori o ceni ruskog gasa početkom sledeće godine ističu za Litvaniju, Estoniju, Mađarsku i Bosnu i Hercegovinu, te je podrška u pregovorima sa Gaspromom potrebna i tim zemljama. I stigla je.


Američki predsednik Barak Obama hrabro je objavio da SAD ne samo da mogu da nadomeste Rusiju na gasnom tržištu Evrope nego mogu da obezbede i više gasa nego što Evropi treba. „Samo je potrebno da se dogovorimo o verifikaciji tog procesa, i mi nameravamo to da učinimo“, preneli su ruski mediji Obaminu izjavu, koja je možda nešto pomogla kod evropske gaspromofobije, ali nije ostavila naročit utisak i na samog ruskog gasnog giganta Gasprom.

„Dobro, i šta dalje? Gde su im slobodne zapremine? Koliko će koštati gas na Henry Hub, ako toliko ode u Evropu? I kolika će biti cena na evropskim terminalima? I na kraju, a gde su im tankeri“, cinizira predstavnik Gasproma za ruski list Vedomosti i dodaje da su izjave američkog predsednika date da okuraže evropske pregovarače oko cene ruskog gasa, ali „na našu pregovaračku poziciju neće uticati“, poručuju iz Gasproma. Ako bi dosadašnje povlastice bile ukinute, gas za Ukrajinu ne bi mogao da košta kao do ove godine 387 dolara za 1.000 kubnih metara već oko 480 dolara za kubik.

„Mi ćemo im platiti 387 dolara za 1.000 kubika. I ako nam ispostave drugu cenu, svejedno ćemo platiti 387 dolara. Njima preostaje samo da nas tuže“, poručio je Moskvi ukrajinski ministar energetike Jurij Prodan, citiran prema agenciji Interfaks Ukrajina. Ali je u četvrtak objavljeno da je budžet Ukrajine za ovu godinu koncipiran na ceni gasa od 480 dolara za 1.000 kubika. Stručnjaci agencije Fič tako navode da čak i ako bi se svih 37 američkih projekata o gradnji postrojenja za tečni gas, koji su u postupku usaglašavanja sa vlastima, preusmerili na izvoz, pokrili bi tek 68 odsto potreba Evrope.

„Realno, američki tečni prirodni gas mogao bi udeo Gasproma na tržištu Evrope da smanji na 16 odsto, ali do 2018“, smatraju eksperti Fiča i dodaju da bi američke kompanije morale još mnogo toga da urade da bi izvoz gasa iz te zemlje u Evropu samo tehnički mogao da postane moguć. Gasprom je 2013. godine izvozom pokrio 30,07 odsto potreba Evrope i Turske za gasom, što je, tvrde izvori ruskog lista Vedomosti, istorijski rekord. Prema izveštaju za 2013, Gasprom je najviše gasa izvezao u Nemačku 40,184 milijarde kubika, pa u Tursku 26,609 milijardi kubika, u Italiju 25,333 milijarde.

Zanimljivo je da su prošle godine najviše porasle isporuke gasa Srbiji za 56,75676 odsto, mada Srbija, u poređenju sa velikim evropskim državama, nije veliki kupac. Posle Srbije, najveći rast je imala Velika Britanija – 53,69914 odsto. Podaci za države Zajednice nezavisnih država nisu objavljeni. List Danas je od Gasproma tražio cene gasa po pojedinim državama, pošto se sa svakom ponaosob dogovara, ali taj podatak nismo dobili. Prema podacima koje nam je, takođe, Gasprom dostavio za 2011. prosečna cena 1.000 kubika gasa na ruskom tržištu koštala je te godine 89,7 dolara. Prosečna cena za istu količinu za bivše države SSSR iznosila je 290 dolara. Za Evropu i ostale zemlje, u koje i mi spadamo, prosečna cena je iznosila 384 dolara.

„Nema alternative, ali ni razloga za paniku“

Nemački ministar privrede i šef Socijaldemokratske partije Zigmar Gabrijel izjavio je da se pravi lažni utisak da Nemačka ima bezbroj alternativa ruskom gasu. „Razumne alternative nema“, rekao je Granrijel, ali, smatra on, nema ni razloga za strah. „Čak i u najmračnijim vremenima Hladnog rata, Rusija se držala svojih ugovora“, rekao je Gabrijel.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari