Gusle, kolo i slava za sada jedini iz Srbije pod zaštitom Uneska 1Foto: Saša Stamenković

Na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine nalaze se tri dobra iz Srbije – gusle, kolo i slava.

Poslednje uvrštene na ovu listu jesu gusle, koje se tu nalaze od 2018. godine. Pre njih tu su se nalazilo kolo, koje je na listu uvršteno 2017. godine i slava, koja je prva primljena na ovu listu 2014. godine.

Gusle su instrument koji se sastoji od jedne ili dve žice. Žice gusala napravljene su od 30 upredenih konjskih dlaka. Gusle se sastoje od kutije i dugačkog vrata na čijem vrhu je po pravilu izrezbarena glava neke životinje.

Sviraju se tako što se gudalo prevlači preko zategnutih struna i stvara određeni zvuk. Uz gusle su opevane mnoge junačke pesme iz bogate srpske istorije.

Kolo je srpska igra, koja je na listu dobara uvrštena 2017. godine. To je vrsta igre u kojoj ljudi formiraju lanac, držeći se za ruke. Zatim se skladno kreću u jednu, pa u drugu stranu, a sve prateći muziku.

Postoje različite vrste kola, od načina igre do načina oblačenja. Vrsta kola usko je vezana za područje sa kojeg dolazi. Neka od najpoznatijih su Moravac i Užičko kolo.

Slava je tradicionalni srpski običaj i takođe prvo nematerijalno dobro iz Srbije uvršteno na UNESCO listu kulturne baštine. Slava je na tu listu uvštena još 2014. godine.

Svaka porodica slavi svog sveca, međutim tu ima dosta preklapanja. Običaj je da pred slavu sveštenik dođe u kuću da sveti vodicu. Takođe pred slavu se mesi slavski kolač, a za neke svece se priprema i žito.

UNECSO je na svoju listu uvrstio i nematerijalna dobra nekih država iz regiona. Tako je iz Hrvatske uvršteno čak 17 različitih stvari, među kojima su bećarac i ojkanje, kao i sinjska alka.

Iz Bosne i Hercegovine uvršten je tradicionalni vez iz Zmijanja, čudesni radovi od drveta iz Konjica, kao i branje trave ive, na planini Ozren.

Makedonija se na ovoj listi našla sa ukupno pet dobara, od kojih je jedno Glasoečko, njihovo tradicionalno dvoglasno muško pevanje.

Slovenija se četiri puta našla na ovoj listi, a među zaštićenim dobrima je i ručno pravljenje čipke, koje je specifično za ovu zemlju.

Ova organizacija nastoji i da zaštiti kulturno-istorijska nasleđa od svetskog značaja u celom svetu.

Pod njihovom zaštitom nalaze se Kip Slobode u Americi, Akropolj u Grčkoj, Egipatske piramide, kao i mnoge druge istorijske građevine. Na njihovom spisku nalazi se i 12 lokaliteta iz Srbije, i to u pet grupa – Gamzigrad – Romulijana, Srednjovekovni spomenici na Kosovu, Stari Ras i Sopoćani, Stećci – srednjovekovni nadgrobni spomenici i Manastir Studenica.

Gamzigrad odnosno Felix Romuliana je arheološko nalazište u blizini Zaječara. Palatu ju izgradio rimski imperator Gaj Maksimilijan (Gaj Valerije Galerije Maksimijan), krajem 3 veka nove ere. Felix Romuliana nalazi se od 2007. godine pod zaštitom UNESCO.

Car Gaj Maksimilijan nazvao je građevinu po svojoj majci Romuli. Palata je građena u tradicionalnom rimskom stilu, sa Galerijevim doprinosom. Ovo arheološko nalazište je zapravo skup građevina koje odišu jedinstvenošću.

Pod grupom srednjovekovnih spomenika na Kosovu i Metohiji nalaze se manastiri Gračanica, Visoki Dečani, Pećka patrijaršija, crkva Bogorodica Ljeviška i crkva Svetih Apostola.

Manastir Gračanica nalazi se u blizini Prištine, a podigao ga je srpski kralj Milutin. Zadužbina potiče iz 1321. godine, a posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice.

Manastir Visoki Dečani zadužbina je srpskog kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana, a nalazi se u blizini Peći na Kosovu, u dolini reke Bistrice. Gradnja je završena 1335. godine.

Mnastir Pećka patrijaršija je zapravo skup od četiri crkve sagrađene u periodu između 13. i 14. veka. Ovaj manatir je vekovima bio središte Srpske prvoslavne crkve.

Crkva Bogorodica Ljeviška sagrađena je u 12. veku u Prizrenu, na Kosovu. Ona je zadužbina kralja Milutina i od svog postanka bila je središte prizrenskih nadbiskupa.

Crkva Svetih Apostola je najstariji hram Pećke patrijaršije. Ne zna se tačno ko je podigao ovu crkvu, ali se u nekim izvorima Sveti Sava spominje kao ktitor.

Stari Ras i Sopoćani predstavljaju skup istorijskih građevina smeštenih u Raškoj.

U tu grupu spadaju manastir Đurđevi Stupovi, manastir Sopoćani, crkva Svetih apostola Petra i Pavla i arheološko nalazište srednjovekovnog grada Rasa, koji se nalaze pod zaštitiom UNESCO od 1979. godine.

Manastir Đurđevi Stupovi je posvećen svetom Đorđu i nalazi se kod Novog Pazara, u Starom Rasu. Manastir je podigao veliki župan Stefan Nemanja 1171. godine.

Manastir Sopoćani nalazi se u blizini izvora reke Raške, a podigao ga je srpski kralj Stefan Uroš. Ovaj manastir je posvećen Svetoj Trojici.

Crkva Svetih apostola Petra i Pavla takođe se nalazi kod Novog Pazara i predstavlja najstariju crkvenu aritekturu na prostrou Srbije. Nije tačno poznato kada je crkva sagrađena, ali se smatra da je iz 8. veka.

Srari Ras nalazi se u blizini ušća reke Raške i reke Sebečevo i bio je prva prestonica nezavisne srpske države, za vreme dinastije Nemanjića. Predstavlja skup srednjovekovnih spomenika, izuzetno značajnih za istoriju Srbije. Najznačajniji spomenici obuhvaćeni ovim nalazištem su Reljina gradina, Gradina u Postenju, stara crkva u Naprelju, latinska crkva u Postenju i Gradina sa starim Trgovištem (Pazarištem).

Stećci su srednjovekovni nadgrobni spomenici koji se nalaze na teritoriji Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore kao i Hrvatske. Izgledaju kao veliko kamenje, raznih oblika, na kojima su često uklesani slikovni simboli ili natpisi. Srednjovekovna nekropola stećaka Mramorje (Bagruša) jedna je od najočuvanijih nekropola i nalazi se u Perućcu.

Manastir Studenicu osmovao je veliki župan Stefan Nemanja 1190. godine. Manastir je okružen sa četiri crkve, od kojih su Bogorodičina crkva i Kraljeva crkva izgrađene od mermera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari