Jedan od simptoma korone je i usamljenost 1Foto: Pixabay/TimKvonEnd

Na svakih 40 sekundi jedna osoba premine od suicida. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije 800.000 ljudi izgubi život na ovaj način dok je samoubistvo drugi vodeći uzrok smrti među mladima starosti između 15 i 29 godina.

Ove godine, Svetski dan prevencije suicida, obeležen 10. septembra, osenčen je globalnom pandemijom koja je prema upozorenjima stručnjaka dovela do povećanja broja ljudi sa psihičkim tegobama, kao i sumornim prognozama da bi stope suicida svuda u svetu mogle porasti.

– Kao i kod borbe protiv pandemije, solidarnost je ključ za sprečavanje suicida – kazao je u četvrtak direktor Svetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus, koji je ranije upozorio da je uticaj pandemije na mentalno zdravlje zabrinjavajući.

Da li je i u kolikoj meri povećan broj samoubistava u Srbiji, te da li se to može dovesti u vezu sa korona virusom za sada se ne zna.

Direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti dr Laza Lazarević, Ivana Karličić Stašević kaže za Danas da podaci iz istraživanja koje je radila njena ustanova pokazuju da su tokom maja i juna povećani apsolutni brojevi kada govorimo o pokušajima samoubistva.

Ona napominje da tek treba da se uradi analiza „da li je to povećanje statistički značajno kada se uporedi sa ukupnim brojem pregledanih, i koliko je značajno“.

– Epidemija jeste sigurno ostavila posledice na mentalno zdravlje, iako se najveći deo stanovništva adaptirao na ovu novu realnost. Mi ćemo tek videti narednih meseci i godina o kakvim posledicama se radi i koliko su one dugotrajne. Trenutno, Srbija je zemlja sa srednjom stopom suicida i nalazimo se na 13. mestu evropske liste, sa oko 1.500 samoubistava godišnje. Važno je naglasiti da je stopa pokušaja samoubistva daleko veća od broja realizovanih samoubistava. To je teren i prilika za prevenciju. Takođe, važno je znati da u prevenciji ne učestvuje samo zdravstveni sistem, već celokupno društvo, počev od pojedinca, preko porodice, profesionalnog okruženja, medija i drugih institucija – kaže Karličić Stašević.

Pored zdravstvenog sistema, odnosno Nacionalne SOS linije za prevenciju samoubistva, podršku osobama koje razmišljaju o samoubistvu pruža i nevladina organizacija Srce iz Novog Sada.

Kristina Beganović, koordinatorka obuke novih volontera u ovoj NVO, objašnjava za Danas da na početku epidemije nisu primali više poziva nego obično, dok je kasnije došlo do manjeg povećanja.

Kako kaže, volonteri, koji rade od 14 do 23 časa, obave dnevno između 20 i 30 razgovora, među kojima su i osobe koje razmišljaju o samoubistvu i one koje imaju drugačije psihičke tegobe.

– Neki od najčešći problema sa kojima su nam se ljudi javljali bili su strah od virusa i strah od toga da možda nekome drugome, pre svega starijim roditeljima, ne prenesu virus. Javljale su nam se i osobe koje su izgubile nekoga zbog korone. Tema koja je bila prisutna i pre pandemija, a koja je sada eskalirala bila je usamljenost. Postoji par ljudi koji nam se javljaju svakoga dana i najporaznije je kada čujete od njih da ste vi jedina osoba sa kojom su razgovarali toga dana – kaže Beganović, dodajući da postoje i drugačiji primeri koji pružaju posebno zadovoljstvo, a to je kada im se jave osobe koje su prebrodile krizu

Usamljenost kao poseban problem tokom pandemije izdvaja i novinarka An Mari Ćurčić, koja putem kampanje na društvenim mrežama Za tebe Važno je i istoimene Fejsbuk stranice, radi na isticanju važnosti brige o mentalnom zdravlju.

– Kod većine ljudi koji su nam pisali i ostavljali komentare na našoj Fejsbuk stranici Za tebe Važno bila je prisutna anksioznost i depresija, što je normalno u situaciji kada ne znate šta donosi sutra. Ljudima je veoma teško pala i usamljenost, odnosno činjenica da su morali da se izoluju i naprave fizičko distanciranje, što je posebno pogodilo najstarije sugrađane. Ono što je bio problem jeste što ljudi nisu znali kome da se obrate. Oni su prepoznavali svoje tegobe ali nisu znali gde da potraže pomoć – kaže sagovornica Danasa, ističući da je pandemija ipak pokrenula i neke pozitivne promene.

– Ako postoji jedna dobra stvar koju je ova pandemija donela, to je onda oslobađanje kod ljudi da govore o problemima koji ih muče – naglašava An Mari Ćurčić, objašnjavajući da su se tokom proleća i prvog naleta virusa mnogi psiholozi i psihoterapeuti priključili pružanju besplatne psihološke podrške građanima.

Istovremeno Kristina Beganović ističe da, uprkos ukorenjenim verovanjima koja postoje da moramo da budemo jaki, njeno iskustvo pokazuje da je najveća hrabrost priznati da se u nekom trenutku ne osećate dobro.

– Potrebno je širiti svest da ne možemo uvek sve sami. Ponekad je dovoljno da nas samo neko malo pogura u drugom pravcu pa da stvari sagledamo drugačije. Vaspitavani smo da budemo jaki i hrabri. Ali kada provedete neko vreme sa ove strane na kojoj smo mi, shvatite da je najveća hrabrost reći da niste dobro – zaključuje sagovornica Danasa.

Kako govorimo o suicidu

An Mari Ćurčić ističe da kada se govori o samoubistvo, veoma je važno kakve jezičke konstrukcije koristimo.

„Kada kažete da je neko „izvršio samoubistvo“, šaljete poruku kao da ste izvršili ubistvo.

Na taj način etiketirate osobu kao krivca, ali i njene najbliže, prijatelje, rodbinu, okruženje“, kaže sagovornica Danasa podsećajući da je preporuka i SZO i stručnjaka da se u ovim situacijama kaže „preminuo od suicida“, umesto izvršio samoubistvo.

Laza Lazarević zbrinjava sve kojima je to potrebno

Na pitanje Danasa da li je u prethodnom periodu Klinika Laza Lazarević bila u situaciji da ne može da zbrine sve pacijente kojima je potrebna hospitalizacija, direktorka Ivana Karličić Stašević objašnjava da se tako nešto nije desilo i da raspolažu uvek sa 20 odsto slobodnih kapaciteta.

„Promenili smo dinamiku i organizaciju rada, tako što smo, između ostalog, izmenili način trijaže pacijenata za hospitalno lečenje i pojačali ambulantni rad. To znači da smo pacijente koji nisu bili za hitno bolničko zbrinjavanje lečili češće ambulantno, u isto vreme pažljivo prateći tok i razvoj bolesti kroz češće kontrolne preglede, što je obezbedilo kontinuirano praćenje za eventualno nužno hospitalno zbrinjavanje“, kaže sagovornica Danasa, podsećajući da je prosečan broj dana bolničkog lečenja na klinici 33, dok je evropski standard 25 dana, te da se širenjem vanbolničke delatnosti, kroz otvaranje Nacionalne SOS liniju za prevenciju samoubistva, Centra za prevenciju samoubistva, i Centra za mentalno zdravlje, radi na deinstitucionalizaciji i resocijalizaciji osoba sa mentalnim smetnjama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari