Primarni cilj časopisa Student upravo su one teme o kojima je ovaj časopis pisao sredinom devedesetih, kao što je podgrejanost musake u menzi u Đušinoj. Ako bismo se bavili takvim stvarima, to bi u praksi značilo ili da kupujemo nečiju naklonost tako što preskačemo ozbiljnije teme za razmatranje, ili da smo prosto – idioti.

Primarni cilj časopisa Student upravo su one teme o kojima je ovaj časopis pisao sredinom devedesetih, kao što je podgrejanost musake u menzi u Đušinoj. Ako bismo se bavili takvim stvarima, to bi u praksi značilo ili da kupujemo nečiju naklonost tako što preskačemo ozbiljnije teme za razmatranje, ili da smo prosto – idioti. Kada imaš pred sobom jedan umirući medij kao što je štampa i relativno skromna sredstva, moraš nekako animirati čitaoce uzimajući malo iz drugih medija. Tako, u svakom broju imamo i čudesni svet zamrznutih slika sa TV ekrana, dok se za ton brinu intervjui sa raznim muzičarima – kaže za Danas Bojan Radović, sadašnji glavni i odgovorni urednik Studenta, koji za nekoliko meseci slavi 70 godina postojanja.

Starija samo SLOVENAČKA Mladina

Prvi broj časopisa Student izašao je 15. aprila 1937. godine. To ga čini drugim najstarijim listom ovog tipa u bivšoj Jugoslaviji, jer je od njega starija samo slovenačka Mladina. Pokretač lista bio je Ivo Lola Ribar, što znači da je Student u tom periodu bio javno deklarisani levičarski list. Već u tom periodu list ima velike probleme sa redovnim izlaskom, jer biva zabranjivan, tiraž otiman, ali to ga ne sprečava da ipak izlazi. Izdavač Studenta do devedesetih bila je Univerzitetska konferencija Saveza socijalističke omladine Beograda, a sada Savez studenata Beogarda.

Studentske teme „pokrivene“ su vestima na početku časopisa, što je, prema Radovićevom mišljenju, najnezahvalnije, jer časopis izlazi jednom mesečno i uvek se kasni sa aktuelnostima.

Ko je sve radio i pisao u Studentu

Među sada poznatim ličnostima koje su nekada radile za Student su Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove i ministar inostranih poslova, Slobodan Vuksanović, ministar prosvete, Željko Simić, visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije, Dragan Đilas, direktor Narodne kancelarije predsednika Srbije, Srđan Dragojević, reditelj, Dragan Ambrozić, urednik u Domu omladine…

– Društveno-političke teme su najveći problem, jer je svaki student koji se oproba u tome nabeđeni kolumnista i misli da sve zna. U svakom broju biramo diktatora meseca i trudimo se da taj profil bude aktuelan za čitaoce, kao što je to sada bio Čaušesku i pre njega Čavez – objasnio je Radović.
Kao urednik, najponosniji je na rubriku kultura.
– Nema značajnijeg benda koji u prethodnih nekoliko meseci nije prošao kroz Student. Filmski autori u Studentu su više DIVX likovi. Tako kod nas imaš autora Priti Dajane, a ne autora Anđela 3. Od sportova predstavljamo ljudima samo nepoznate, alternativnije sportske discipline. Tako smo u aprilu 2005. pisali o futbegu. Tada je futbegera u Beogradu bilo svega desetak, a danas ih ima par stotina – ističe sagovornik Danasa.
Na pitanje o tiražu časopisa i načinima da zainteresovani studenti dođu do njega, Radović kaže da je tiraž varijabilan. Kreće se u rasponu od dve do četiri hiljade, a najviše zavisi od sponzora. Osnovna sredstva stižu od Ministarstva prosvete i nekadašnjeg urednika, a sadašnjeg ministra prosvete.
– Sa takvim tiražima nije moguće zadovoljiti tržište, a tek nije moguće formirati stalnu grupu čitalaca. Kako je broj studenta na Univerziteta u Beogradu oko 80.000, već će najprostija matematika pokazati da ljudi najčešće ne vide naš list, a i ako ga vide, mala je verovatnoća da će im se to zadovoljstvo desiti opet – konstatuje Radović i dodaje da je Student besplatan list i distribuira se po fakultetima, domovima, ali se može naći i u Mamut IPS, Beoizlogu….
Priča o tiražu tokom godina pokazuje sudbinu ovog tipa novina u Srbiji.
– Student je bio ubedljivo najtiražniji i naravno najčitaniji u dve najkriznije situacije. Tokom protesta 1968. i 9. marta 1991. U ovoj prvoj priči list je zabranjivan, ali je ipak završavao na ulici gde su studenti tih dana i bili. Izlazio je u preko 80.000 primeraka dnevno. Naravno da u tu priču nisam verovao te sam morao da je potvrdim iz bilo kog izvora. Uspeo sam. Student je tada izveštavao ne samo akademce koji su protestvovali već i onaj slobodoumniji deo Beograda koji je za takvu informaciju želeo da zna. Kada se sve završilo, na naslovnoj strani osvanula je velika crna tačka. Tako je Student ispratio kraj ovog velikog događaja u čijem je središtu bio. Devetomartovski događaji opet su izdigli ime Studenta na nivo dnevno-političkog i učinili ga popularnim. Opet su tiraži ogromni, a interesovanje još veće – priča Radović.
On savetuje zainteresovane da ranija izdanja Studenta ne traže u njihovoj redakciji u Balkanskoj ulici, jer, kako kaže, arhiva, praktično, ne postoji, dodajući da je Narodna biblioteka najsavesniji kolekcionar, ali se primerci mogu naći i u ličnoj arhivi vlasnika kafe-galerije Maćado.
O pisanju časopisa tokom devedesetih Radović kaže da je bilo sramotno.
– Recimo da je đubre mala reč. Na naslovne strane ovog S(PS)tudenta stavljane su polu-umetničke-polu-pornografske fotografije devojaka u neverovatnim aranžmanima. Studentkinja kaubojka sa pištoljem i kariranom (Kurt Cobain) košuljom, ili studentkinja koja upravo izlazi iz vode na plaži. Bilo je bitno animirati studente da čitaju intervjue sa viđenijim SPS vođama u svakom broju. „Najjači“ momenti ovog Studenta bili su tokom bombardovanja ‘99. Tako na jednoj tadašnjoj naslovnici imamo ponositog Slobu negde u Palati Federacije ispred zastava, a na drugoj nekakvog srpskog vojnika budućnosti, kamufliranog i naoružanog u šumi, dok iznad njega piše Student – podsetio je sadašnji urednik časopisa Student.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari