Na krajnjem jugoistoku Srbije, u Pčinjskom okrugu, uz makedonsko-bugarsku granicu, nalazi se opština Bosilegrad. Opštinu karakteriše izrazito planinski reljef sa nadmorskom visinom od 600 do 1.922 metra, koliko ima najveći vrh planine Besna Kobila.

Sam Bosilegrad leži u kotlini u kojoj se spajaju Božička i Ljubatska reka i veruje se da je tu nekada vladao kralj Busilo, po kome je ovaj grad i dobio ime. Danas na ovom prostoru živi oko 10.000 stanovnika, od čega je većina bugarske nacionalnosti.

U novijoj istoriji privredna ekspanzija opštine je trajala sve do devedesetih godina prošlog veka, kada je nastupio period stagnacije. Nekada je ekonomsku bazu opštine činila industrija koja je zapošljavala preko 50 odsto stanovnika, a danas je ovo jedna od manje razvijenih oblasti u Srbiji. Ipak, poslednjih godina opština Bosilegrad se aktivno uključila u pripremu Nacionalne strategije za razvoj najnerazvijenijih opština u Srbiji, predstavivši detaljne podatke za razvoj prirodnih, privrednih i drugih potencijala i predloživši niz mera i rešenja za dugoročno poboljšanje ekonomije.

Stanovništvo Bosilegrada uglavnom se bavi stočarstvom, i to za sopstvene potrebe. Privreda je slabo razvijena, pored tri javna preduzeća, malih trgovina i ugostiteljskih objekata, rade male porodične firme poput fabrike nameštaja Hrast nameštaj, firme Nagard, koja se bavi proizvodnjom donjeg veša, nekoliko pilana i fabrika čarapa Anitex.

Uprkos lošoj infrastrukturi, ove firme veoma su uspešne i posluju sa zemljama Evropske unije. Primer dobrog poslovanja i poštovanja međunarodnih standarda je fabrika čarapa Anitex. U fabrici su zaposlena 32 radnika, od čega 22 žene. Njihovi proizvodi se mogu naći u prodavnicama širom Srbije, u bivšim jugoslovenskim republikama, u Bugarskoj, čak i u Švedskoj. Planira se širenje na tržišta Rumunije, Mađarske i Austrije. Za svoj trud direktorka i vlasnica Anitexa, Dragana Ivanov, ove godine je nagrađena specijalnim priznanjem za razvoj preduzetništva u nerazvijenim područjima na manifestaciji posvećenoj promociji ženskog preduzetništva, „Cvet uspeha za ženu zmaja 2014“.

O životu i radu u Bosilegradu Dragana Ivanov kaže: „Poreklom sam iz Bosne, a igra sudbine i ljubav su me doveli u Bosilegrad, gde, zajedno sa mužem, vodim fabriku čarapa. Srdačni i gostoljubivi ljudi ovog kraja bezrezervno su me prihvatili, učinili da nijednog trenutka ne zažalim što sam umesto u Beograd ili Novi Sad, došla da živim na krajnji jug Srbije. Uz pomoć vrednih i skromnih Bosilegrađana koje smo zaposlili u fabrici, uspeli smo da se izborimo sa svim problemima i da se razvijemo u uspešno preduzeće, prepoznatljivo po proizvodnji kvalitetnih ženskih, muških i dečjih čarapa.“

Druge značajne mogućnosti za napredak opštine predstavljaju projekti iz oblasti rudarstva i obnovljivih izvora energije. Prostornim planom predviđena je izgradnja 17 malih hidroelektrana, od kojih su dve već puštene u rad. Prema rečima predsednika opštine i predsednika Nacionalnog saveta Bugara Vladimira Zaharijeva, da bi se opština razvila, potrebno je stvarati nove prilike i kontinuirano raditi na što povoljnijoj poslovnoj klimi za buduće investitore.

„Ono što mi vidimo kao najbolju šansu za pokretanje privrede je rudnik Bosil-metal, koji kompanija Mineco priprema za otvaranje i u kome već radi značajan broj Bosilegrađana. Tu su i tri fabrike koje su nekada radile za gigante jugoslovenske privrede. Danas su te fabrike na raspolaganju potencijalnim investitorima zainteresovanim za javno-privatno partnerstvo, s obzirom na to da su u javnom vlasništvu opštine Bosilegrad. Ono što je dobro jeste činjenica da ne postoji ni jedan jedini dinar duga, kao kod drugih fabrika koje je zadesila slična sudbina. Putna i kanalizaciona infrastruktura do ovih objekata je izgrađena, što predstavlja značajnu uštedu za potencijalne investitore“, kaže predsednik opštine Bosilegrad Vladimir Zaharijev.

Od pre nekoliko godina na području opštine Bosilegrad sprovode se istražni rudarski radovi u okviru rudnika olova i cinka Bosil-metal, koji za sada zapošljava 73 ljudi. Ovaj rudnik je od 2010. godine u vlasništvu Mineco grupe i njenih partnera. Mineco ima vlasništvo nad još dva rudnika olova i cinka u Srbiji – Rudnik kod Gornjeg Milanovca, čija je privatizacija proglašena za jednu od najbolje sprovedenih od strane Agencije za privatizaciju, i rudnika Veliki Majdan kod Ljubovije, koji je preuzet iz stečaja i danas je okosnica privrede tog kraja. Uspešno upravljanje ovim rudnicima daje nadu da će pokretanje proizvodnje u Bosil-metalu pokrenuti privredu ovog kraja i omogućiti zapošljavanje većeg broja ljudi.

„Istraživanjima koje sprovodimo od 2010. godine potvrđeno je da postoje dovoljne rezerve rude za pokretanje rudnika. U narednih nekoliko godina predstoje velika ulaganja kako bi se rudnik osposobio za eksploataciju. To zahteva zapošljavanje više stotina ljudi. Predstoji nam izrada glavnog rudarskog projekta i paralelno sa njim, izgradnja rudarskih objekata. Ukoliko sve bude teklo po planu, uz dodatnu veću investiciju, očekujemo da ćemo rudnik otvoriti u naredne tri-četiri godine. S obzirom da je reč o kapitalnom projektu, planiramo da osavremenimo mehanizaciju i da zaposlimo 250 do 300 ljudi, uglavnom lokalnog stanovništva. Svakom zaposlenom obezbedićemo adekvatnu obuku i osigurati visok stepen bezbednosti na radu“, kaže direktor Bosil-metala Miodrag Vukajlović.

U iščekivanju otvaranja rudnika Bosil-metal i pronalaženja investitora zainteresovanih za pomenute fabrike, radi se na tome da se stanovnicima Bosilegrada obezbede povoljni uslovi za život i rad. S obzirom da se stanovništvo uglavnom bavi stočarstvom i poljoprivredom, prema rečima Zaharijeva, opština je obezbedila besplatno ispitivanje mesa, a prošle godine je zakupila tri kombajna, koje u vreme žetve daje na korišćenje meštanima koji obrađuju zemlju. Opština je omogućila mladima da pohađaju neku od 27 sekcija, kako bi kroz različite aktivnosti kvalitetno provodili slobodno vreme. Pogodnost je i što Bosilegrađani mogu besplatno da se leče u Bugarskoj, što uključuje i prevoz do zdravstvenih centara u ovoj zemlji. Svršeni srednjoškolci mogu o trošku opštine da studiraju u Bugarskoj. Obezbeđena im je školarina, stanovanje i ishrana u studentskim menzama.

Život u Bosilegradu, prema rečima lokalnog stanovništva, ide nabolje. Možda je to rezultat saradnje sa Bugarskom i mogućnosti koje iz te saradnje proizlaze za meštane, a koje druga nerazvijena područja Srbije nemaju. Možda su u pitanju rudna bogatstva ovog kraja koja tek treba da se iskoriste, a možda su posredi duhovne vrednosti i negovanje tradicije naroda koji ovde žive ili nešto sasvim drugo… Svaka opština u Srbiji ima potencijale koje treba iskoristiti, a opština Bosilegrad daje primer kako se resursi koriste na najbolji mogući način. Uprkos statističkim pokazateljima da su među najsiromašnijima, ljudi koji žive u Bosilegradu iskreno veruju da bolji dani dolaze, a optimizam je jedini pravi pokazatelj razvijenosti jednog kraja.

Međunarodni festival folklora

Svoju razvojnu šansu ovaj kraj vidi i u razvoju turizma. Burna istorija i geografski položaj pogodovali su očuvanju tradicije i kulture ovog kraja, po čemu je Bosilegrad najpoznatiji. Međunarodni folklorni festival Bosilegradsko kraište igra i peva, koji svakog leta organizuje Centar za kulturu Bosilegrad i Sportsko društvo Mladost, jeste manifestacija po kojoj je ovaj kraj čuven. Raznolikost u folklornom stvaralaštvu naroda sa ovih prostora već godinama privlači goste i učesnike iz inostranstva. Značajna kulturna manifestacija ovog kraja je Međunarodni dečji uskršnji festival u tucanju jajima, koja se održava već 21 godinu. Na festival u Bosilegrad dolaze deca iz okolnih zemalja kako bi predstavili svoju domovinu kroz pesmu, igru i folklor. Ovo okupljanje organizuje se sa ciljem približavanja različitih kultura u duhu negovanja evropskih vrednosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari