Medicina i biologija nisu Dr Google i internet 1

O važnosti uvođenja zdravstvenog vaspitanja o reproduktivnom zdravlju govori se godinama, deklarativna podrška svih ministara je postojala, ali se od toga nije mnogo odmaklo.

Najavljena promena u programu biologije za peti razred od naredne školske godine je prvi korak da škola na vreme progovori o ovom važnom pitanju. Ipak, već samo pominjanje tema poput promena u pubertetu i posledica preranog stupanja u seksualne odnose u delu prosvetne javnosti naišlo je na otpor, jer će navodno priča o takvim stvarima negativno uticati na prerano stupanje dece u seksualne odnose.

– Smatram da otpor postoji iz straha da se nekima ne zamerimo, a lično mislim da mediji imaju svog udela. Jedni podržavaju, a drugi vadeći iz konteksta stvaraju senzacije i teme za prodaju svojih novina. Nikada se svima ne možemo dopasti. U rad i pripremu često nisu uključeni ljudi iz struke koji imaju iskustva sa ovom i sličnim problematikama. Evo recimo mene nikada niko nije kontaktirao, a javno sam unazad deset godina vrlo aktivna na unapređenju i promociji reproduktivnog zdravlja sa posebnim akcentom na tinejdžere i adolescente. Naš narod je sklon da žmuri i očekuje da će neko drugi rešiti umesto nas neke stvari, a tiču se nas, našeg dete i naše budućnosti. Vrlo je zastupljeno negiranje i nipodaštavanje onoga što se ne zna. Konkretno, ljudi su skloni da kažu da nešto ne valja i nije dobro samo zato što oni o tome ne znaju ništa ili ne znaju dovoljno i donose zaključke oni koji često nisu kompetentni. Ako pustimo da ulica donosi odluke o struci, nema dobre perspektive. Medicina i biologija nisu Dr Google i internet – poručuje ginekološkinja Ana Mitrović Jovanović, načelnica Dnevne bolnice GAK Narodni front.

* Ima li odgovornosti vaših kolega lekara i Ministarstva zdravlja što zdravstveno vaspitanje dosad nije sistemski uvedeno u škole već od prvog razreda?

– Ministarstvo zdravlja je spremno da na zahtev Ministarstva prosvete pruži stručnu pomoć, ali ovde je odgovornost isključivo Ministarstva prosvete i nadležnih službi.

* Kada se govori o značaju uvođenja seksualnog vaspitanja, u medijima se pominju zabrinjavajući podaci o broju maloletničkih trudnoća i abortusa.

– Smatram da je loša poruka što se kontinuirano kroz medije navode neki zastrašujući podaci o broju maloletničkih trudnoća i tako se dodatno pravi tenzija, a ne postiže rezultat. Broj abortusa u Srbiji je u značajnom padu u odnosu na pre 10 godina, ali bi kroz uvođenje zdravstvenog obrazovanja broj trudnoća u adolescenciji bio manji i naša omladina bi znala da se zaštiti i od polno prenosivih bolesti, trudnoće… Kroz taj vid obrazovanja bi dobili i smernice za pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i važnost urednog života za normalan rast i razvoj tih mladih ljudi koji su naša budućnost.

* Javnost se šokira kada mediji objave da je devojčica od 12 godina zatrudnela… Jesu li to ekstremni slučajevi i sa čim se susrećete u praksi?

– Ekstremni slučajevi su retki, bilo ih je uvek i ima ih u celom svetu i u najrazvijenijim zemljama. Kao načelnica dnevne bolnice GAK Narodni front, u kojoj se, pored ostalog, rade abortusi, hirurški i medikamentozni (za sada jedini u Srbiji), mogu da kažem da nam izuzetno retko dolaze pacijentkinje mlađe od 16 godina, a trudnoće pre 18 godine su takođe sporadične.

* Da li su tačni podaci da devojčice i dečaci danas stupaju u seksualne odnose još u sedmom-osmom razredu, te da je dve trećine adolescenata seksualno aktivno?

– Oko 50 odsto devojčica i dečaka su aktivni do 18 godine, a stupanje u seksualne odnose u osnovnoj školi postoji, ali tačni procenti nam nisu dostupni. Lično mislim da danas nije lošija situacija nego pre 100 godina kada su naše bake rađale sa 15-16 godina, što znači da su bile seksualno aktivne. Jedino što danas, ako se rano stupi u seksualne odnose, do trenutka kada te devojčice odluče da rode prođe i po 15-20 godina i u tom periodu postoji rizik od neželjene trudnoće i drugih problema koji se mogu javiti kod seksualno aktivne populacije (infekcije, povrede, polno prenosive bolesti…) Za razliku od perioda naših baka koje su imale po jednog partnera sada se promenio veći broj partnera i samim tim se ugrožava reproduktivno i opšte zdravlje, pa je potrebna edukacija mladih kako da se zaštite. Time što ćutimo nećemo ih sprečiti da urade ono što su naumili, ali ako pričamo o tome, možemo im pomoći da razmisle pre upuštanja u seksualne odnose, da li je pravo vreme i da li su se adekvatno zaštitili.

* U novom programu za biologiju za peti razred, koji treba da počne da se primenjuje od naredne školske godine, među temama se pominju promene u pubertetu i posledice preranog stupanja u seksualne odnose. Bilo je komentara da je prerano o ovim temama govoriti u tom uzrastu, te da će to navesti decu da postanu razuzdana… Jesu li opravdani takvi stavovi? Zar škola nije ta u kojoj treba da se progovori o pubertetu, menstruaciji… i to baš u uzrastu kada se deci te promene dešavaju?

– Nije rano u 10-11. godini života deci pričati o pubertetu s obzirom da se to njima dešava. Pravilnim pristupom i obradom ovih tema prilagođenom uzrastu nećemo ih prepasti i zatrpati gomilom nepotrebnih informacija već će deca samo imati korist od toga.

* Javnost je nedavno burno reagovala kada se u obrazovnim paketima za učenje o temi seksualnog nasilja nad decom našao i materijal sa pitanjima i odgovorima šta je francuski poljubac, oralni, analni seks, šta je belo pranje, kada se dobija menstruacija, koja je razlika između ženskog i muškog kondoma, kada je pravo vreme za stupanje u seksualne odnose, da li je masturbacija štetna… Autori su objasnili da su to najčešća pitanja koja su nastavnicima biologije postavljali učenici sedmog i osmog razreda. Ne ulazeći u to da li je ovim pitanjima mesto u publikaciji koja se bavi sprečavanjem seksualnog nasilja, smatrate li da bi o tome trebalo da pitaju nastavnike i da dobiju odgovore u školi ili na nekom drugom mestu?

– Mora da postoji odličan balans u tome šta će pisati, jer nije cilj da udžbenici budu vrsta pornografskog materijala, već edukativnog. Mora postojati granica dobrog ukusa i potrebe za obrazovanjem, a ne vulgarizacija i banalizacija svega. Nisam pristalica da se o analnom seksu i sličnim stvarima piše u školskim udžbenicima, ali jesam da se piše o zdravlju, pubertetu, kontracepciji, zaštiti od polno prenosivih bolesti… i kroz ta poglavlja se mogu poslati ključne poruke, pa i odgovoriti na delikatna pitanja, a da nema vulgarnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari