Mnogo privatizovanih preduzeća završilo je u stečaju 1

Nepisana pravila otvorila su veliki prostor za zloupotrebu, jer kada ne postoje pisana pravila, sektor može mnogima da progleda kroz prste.

P { margin-bottom: 0.21cm; }

Vida je počela da piše dokument kojim će se regulisati postupak kontrole. Dokument je dobio ime Pravilnik o kriterijumima za odlučivanje Komisije za kontrolu izvršenja obaveza kupca, odnosno strateškog investitora iz zaključenih ugovora u postupku privatizacije od 30. aprila 2014. godine. Pravilnik je i danas na snazi (skenirana verzija može se naći na sajtu agencije), ali je nepoznato da li se primenjuje.

Prvi su protiv ovog pravilnika protestovali zaposleni u agenciji. Bivši direktor Cvetković je odmah rekao Vidi da to neće moći da se uradi, jer takve procedure ne mogu da se stave na papir. Još pre nego što je pravilnik usvojen, počeli su da stižu pritisci iz Ministarstva privrede (na čijem čelu je tada bio novi ministar) i Vlade Srbije da se mnogim „uglednim privrednicima“ omogući produženje rokova za izvršenje obaveza. Najviše pritisaka došlo je za preduzeće MBA „Miljković“, koje je na aukciji kupilo fabriku radijatora „Jugoterm“ 2008. godine. Agencija je 14. januara 2014. godine aktivirala bankarsku garanciju u iznosu od milion evra, jer MBA „Miljković“ ne ispunjava privatizacione obaveze.

Isti slučaj desio se i sa Bojanom Radunom, vlasnikom „Nectara“, koji je kupio jedno preduzeće na Kosovu. Pošto je i on kasnio sa izvršavanjem obaveza, agencija je i u tom slučaju aktivirala bankarsku garanciju. Kada je ovo čuo, Radun je napisao pismo Vidi Uzelac, zahtevajući da se odmah obustavi proces naplaćivanja garancije. Vida Uzelac je poslala ovo pismo Agenciji za borbu protiv korupcije, ali iz te agencije nikada nisu reagovali.

Vidin mandat vršioca dužnosti u agenciji trebalo je da se okonča 15. maja. Nova Vlada Srbije izabrana je 27. aprila. Izabran je i novi ministar privrede – Dušan Vujović. Posle 27. aprila Vujović se javio Vidi i rekao joj: „Ne verujem da ćeš moći da nastaviš na ovoj poziciji. Oni tebe neće“. Nekoliko dana nakon toga, Vida je podnela zahtev za odlazak u penziju.

* * *

U medijima je 31. januara 2016. godine osvanula vest da je Agencija za privatizaciju ukinuta. Ona zapravo nije ukinuta, već samo preimenovana u Agenciju za vođenje sporova u postupku privatizacije. Nova agencija bi trebalo da se bavi zastupanjem države u postupcima pred sudovima, arbitražama, organima uprave i drugim nadležnim organima. Nije jasno zašto je agencija promenila ovu nadležnost jer se ovim stvarima već bavi Republičko javno pravobranilaštvo.

Zaposleni iz Agencije za privatizaciju su još pre 31. decembra 2015. god. raspoređeni u Agenciju za licenciranje stečajnih upravnika i Ministarstvo privrede (koje je trebalo da nastavi nadzor nad preko 500 preostalih društvenih preduzeća), a deo je ostao da radi u novoj agenciji. Da li je to bilo u skladu sa sistematizacijom radnih mesta koje je vlada Aleksandra Vučića obećala u aprilu 2014. godine, javnost nije imala prilike da sazna.

Veliki broj neuspešno privatizovanih preduzeća završio je u stečaju. To je značilo da je iz njih „isisana“ vrednost koju je novi vlasnik prisvojio za lične potrebe, a preduzeće uništio i ostavio ga bez kapitala. Međutim, i sam stečajni postupak bio je ekstraktivna ekonomska institucija. Taj postupak koristila su privatna lica da bi dodatno izvukla iz preduzeća ono što nisu mogla da ekstrakuju pre odlaska preduzeća u stečaj. Ovakva mogućnost, razume se, nije se desila slučajno: ona je omogućena Zakonom o stečaju iz 2009. godine, kao i Zakonom o stečajnom postupku iz 2004. godine.

Stečajni postupak i funkcija stečajnog upravnika su za najveći broj laika predmet dezinformacija i zabluda. Za stečajnog upravnika vlada uverenje kako gura preduzeća u stečaj, tj. kako ubija preduzeća. Veoma mali broj ljudi zna da stečajni upravnik nikada ne donosi odluku o pokretanju stečajnog postupka. Stečajnog upravnika ne treba brkati sa likvidacionim upravnik. Likvidacioni upravnik je osoba koja može da pokrene likvidaciju preduzeća kada i kada privredno društvo ima dovoljno finansijskih sredstava za pokriće svojih obaveza. Likvidacija se obavlja po Zakonu o provrednim društvima, ne po Zakonu o stečaju.

P { margin-bottom: 0.21cm; }

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari