The Rolling Stones sam gledao pet puta uživo. Akustik bend isto toliko. I voleo bih da u repertoar obavezno uključe Miss You. Kad ih budem uživo slušao šesti put. Što kaže jedan moj prijatelj, zbog ovih Čačana se isplati više puta oženiti, jer uvek možeš da ih ponovo zoveš na svadbu.


Ja sam rođen u Užicu. Akustik bend je iz Čačka. Nekad su Čačani dolazili u Užice da se voze liftovima, a Užičani su odlazili u Čačak da vide semafore. Neki moji stariji drugari su išli u Čačak i da gledaju Smak. Iskren da budem nisam očekivao da ću se „navući“ na jedan „cover“ bend iz Čačka. I ako treba da ću samo zbog njih potegnuti do tamo.

I da ću ih pominjati i po Čikagu i po Njujorku. Kad neki naš prijatelj „preko bare“ planira da pravi veselje pa bi da dovede neki bend iz zavičaja, uvek preporučujem Akustik. Jer i naši mogu da daju oduška nostalgiji, ali i da se osećaju toliko svetski, da bi i Amer koji dođe da ih sluša imao osećaj da sluša dobar domaći cover. Ako čuje Just a gigolo Dejvida Li Rota, Pretty Woman Roja Orbisona ili Elvisovu Allways on mi mind. Ali će čuti i blues o kome nije ni maštao da postoji-Žute dunje, onako kako to Indeksi rade ili Bele ruže onako kako to Šaban Bajramović radi, dok Akustik bend učini da ih se setite na najbolji način. I uvek malo akustik-autentiko. Jer ovi Čačani obradama daju autorski zvučni melanž.

Akustik sam svih pet puta slušao na korporativnim žurkama. I od svake su napravili spektakl. Niko ne ume tako da menadžere raskomoti kao Akustik. Koji je, kako mi jedan od menadžera kaže-dobar antistresni bend. Poslednji put Akustik sam slušao kao specijalne goste svečane večere softveraškog samita u hotelu „Izvor“ u Aranđelovcu.

„Uvežbani su kao da imaju Oracle program“-najbolje ih je ocenio jedan softveraš za mojim stolom. A, opet u sve to unose i neku emociju koja ne može da se „programira“. I u tome je fora. Nisam ih slušao na svadbama, ali oni koji jesu kažu mi da dam oglas u novine „veselim se po svadbama“, pa da me zovnu kad Čačani dođu. „Uđi slobodno“. Baš kao u onoj Breninoj koju sviraju za medalju.

Kod svadbarskih bendova mi je uvek bilo malo izveštačeno to presovanje materijala po principu „Od Silvane do Nirvane“. Ovi su mi jedini bend tog tipa kod kojih nisam osetio tu nelagodu. Jedini je Akustik uspeo da mi ne deluje frankenštajnovski kad se repertoarski pomešaju Sting i Dragana Mirković.

Jedna od mojih omiljenih melanholik pesama je onaj duet Nika Kejva i Kajli Minog Where The Wild Roses Grow. To je i opak spot gde Kajli leže u vodu s crvenim ružama. Dragana Mirković je bukvalno iskopirala taj spot. I ako imam još jednu muzičku želju posle The Rolling Stones i Miss You neka to bude Where The Wild Roses Grow. I odmah posle Dragana i „Pitaju me u mom kraju“, sa glasom i ritmom šarmante „Šakira“ Akustik pevačice. To je ultimativan provod: Visoki napon, inspiracija kao na koncertu, oprema za high level. Muzički švedski sto u odnosu na uobičajeni ćepenački fast food na matricu.

„Dođi u pet do pet“ sviraju kao da su oni a ne „Ambasadori“ bili na „Evroviziji“. Čola, Haris, Halid-to su Akustik stilske vežbe.

Čak i ako baš hoćete da sečete vene imate širok dijapazon iz kog ćete emotivnog ugla to da uradite: Neki moji prijatelji koji su ih slušali, a vole panonski dert tipuju na „Ima jedan kućerak u Sremu“, dok ja zaista nisam očekivao da ću najbolju izvedbu Koenove Dance me to the end of Love čuti baš u Čačku od mojih, sad već dobrih prijatelja iz Akustik benda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari