Predsednik ruske Federacije Vladimir Putin stiže 23. maja u dvodnevnu državnu posetu Austriji. Poseta šefa jedne države pretpostavlja brojna politička pitanja, a njih u odnosima između Rusije i Austrije, kao i onih koji proizilaze iz najnovijih preplitanja u međusobnim odnosima između EU, SAD i Rusije, svakako da ima.

Predsednik ruske Federacije Vladimir Putin stiže 23. maja u dvodnevnu državnu posetu Austriji. Poseta šefa jedne države pretpostavlja brojna politička pitanja, a njih u odnosima između Rusije i Austrije, kao i onih koji proizilaze iz najnovijih preplitanja u međusobnim odnosima između EU, SAD i Rusije, svakako da ima. Međutim, visoki predstavnik austrijske vlade je u razgovoru sa stranim novinarima prioritet dao pitanjima privredne saradnje.
Poželevši Vladimiru Putinu dobrodošlicu, jedan bečki list je primetio da se Rusi i Austrijanci međusobno dobro razumeju. Naime, u vreme blokovske podele Austrija je prema svome geopolitičkom položaju bila most preko kojeg su se ukrštali politički i privredni odnosi istoka i zapada, da bi tokom poslednjih godina, posle prevazilaženja krize u Rusiji nastale raspadom Sovjetskog Saveza i privatizacijom, u međusobnim odnosima dolazi do uspona. S privrednim rastom od 6,8 odsto, stopom nezaposlenih od sedam, u gradovima četiri odsto, pozitivnim spoljnotrgovinskim bilansom oko 100 milijardi evra, deviznom rezervom od 300 milijardi dolara, prema austrijskim podacima Rusija u ovom trenutku investira u inostranstvu 13 milijardi dolara godišnje, da bi za proteklih nekoliko godina investirala, prema jednima, 140 milijardi, odnosno 240 milijardi dolara.
U međusobnim odnosima Rusija kao da je širom otvorila vrata Austriji, iz koje s rastom od 31 odsto godišnje uvozi oko 2,2 milijarde, s prevagom na uvoz mašina i uređaja. Sve snažnije je i prisustvo austrijskih investitora u Rusiji, među kojima valja zapaziti firme Vajneberger, Eger i May-Melnhof, dok bečki Meiln u ovom trenutku u Moskvi gradi ogroman tržni centar od 250.000 kvadratnih metara, a u Sankt Peterburgu od 100.000 kvadratnih metara.
Na drugoj strani Rusija, odnosno njeni finansijski magnati, kada su u pitanju svetski odnosi izgleda da su brzo prevazišli fazu investiranja u opskurne Karibik-firme, ili u britanske fudbalske timove i svoj finansijski kapital prebacili u oblast sirovina i industrije. Prodor ruskog finansijskog kapitala na Zapad ide sve dublje. Takvi tokovi su u dobroj meri zahvatili i Austriju. Tako, austrijski građevinski koncern Strabac, koji se nalazi među pet najmoćnijih u Evropi, poslovima Rusiji privukao je pažnju oligarha Olega Deripaska, s kapitalom od blizu 17 milijardi dolara (koji u svojim rukama drži dobar deo svetske proizvodnje aluminijuma). Sa ubačenom jednom milijardom evra, Deripaska je nedavno preuzeo 30 odsto vlasništva koncerna. Da bi odmah zatim u Austriji usledilo još jedno iznenađenje. Deripaska i Frank Stronah, vlasnik austrijsko-kanadskog Magna Koncerna, udružili su se i obrazovali Holding-Newco kompaniju. I kao što je Deripaskin put u svet svetskih finansijskih magnata prilično nejasan, isto tako je čudan i Frank Stronah koji je sa završenim metalskim zanatom emigrirao u Kanadu, gde je karijeru otpočeo radom u jednoj bolničkoj perionici. Usput kupuje polovne mašine i u malim serijama proizvodi auto delove za čiju proizvodnju nije postojala zainteresovanost velike industrije.
Uz naziv Magna koncern, Frank Stronah danas širom sveta drži sto fabrika u kojima se proizvodi oko pet hiljada različitih automobilskih komponenata uz godišnji plasman od oko dve milijarde dolara. S takvim rezultatom je pre nekoliko godina bacio pogled na rodnu mu Austriju, gde mu se nudila u teškoće zapala auto industrija Stejr-Dajmler-Puč. Kako je u međuvremenu nemački Dajmler preuzeo američki Krajsler koji je zapao u teške gubitke, Stronahov u Gracu organizuje proizvodnju od oko 200.000 vozila godišnje, pretežno Krajslerov džip grand čiroki i krajsler vojadžer. U takvim uslovima, a imajući u vidu da će u Rusiji sa današnjih 147 automobila na hiljadu stanovnika uskoro doći do buma u plasmanu, Deripaska i Stronah su bili namerni da u ruskom Gazu razviju proizvodnju na bazi Krajslerovih modela, kao i da izgrade fabriku autodelova u Nižnij Novogorodu.
Ali ne zadugo. Izgleda da poslovnim krugovima u SAD nije odgovarao posredan prodor ruskog kapitala kroz američku Krajsler auto industriju. Na scenu je stupio US-Fonds Cerebus koji je nedavno za samo par milijardi dolara kupio nekada moćnu austrijsku BAWAG banku i za 5,5 milijardi evra od Dajmlera (Mercedesa) kupuje Krajslera, čime Stronaha i Deripasku i njihove kombinacije dovodi u beznađe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari