Aleksandar Obradović: Najteže mi pada razdvojenost od sina 1Foto: Tviter/ Novi optimizam

Hladnog decembarskog popodneva uputili smo se ka Valjevu u posetu Aleksandru Obradoviću, koji je to veče trebalo da primi nagradu „Dobar primer Novog Optimizma“.

Glumac Hadži Nenad Maričić vozi auto i pokušava na sve načine da izbegne uobičajene gužve na putu. Baš tog dana je zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić izjavio da saobraćaj u Beogradu savršeno funkcioniše i da zastoja nema. Pitamo se – kome je ta poruka upućena. Beograđanima sigurno nije. Uz zanimljivog sagovornika vreme prolazi brzo. „Bistrimo“ politiku i uglavnom se smejemo. Kako drugačije reagovati na aferu Jovanjica ili na kupoprodaju Megatrenda. Međutim, na spomen Aleksandra Obradovića se uozbiljujemo.

– Redovan sam na protestima. Na mnogima sam govorio. Počeo sam čak i da odbijam pozive, imam utisak da me ima previše, ali ovaj nisam mogao. Kako da ne govorim u čast istinskog heroja Srbije – kaže Nenad.

Aleksandra kao heroja vide i njegovi Valjevci koji se svakog petka okupljaju na Gradskom trgu u znak podrške i solidarnosti. Pridružuju im se i građani širom Srbije. Ovoga petka smenjivali su se brojni govornici, među njima i Vladimir Gajić. Iza svake njegove reči isijavala je odlučnost, strast i vera u ono što radi. Brani Aleksandra iz ličnog ubeđenja, a ne smo zato što mu je to „advokatski posao“. Mada, i on je svestan da Aleksandrova sudbina zavisi isključivo od političke volje, jer on nije ništa drugo do politički zarobljenik.

Dok se na trgu čeka dolazak studenata Novosadskog univerziteta, odlučujem da sama krenem ka Aleksandru i popričam sa njim pre nego što se stotine okupljenih upute ka njegovoj kući.

Otvara mi vrata, pozdravljamo se srdačno. Nervozan je, sve vreme šeta. U pokušaju da smirim njegovu napetost, pitam ga: „Jesi li se navikao na svu ovu estradu?“. Tek kada sam izgovorila, shvatila sam koliko je glupo i neprimereno bilo to što sam rekla. Međutim, razumeli smo se.

– Nisam, i nikada neću. Po prirodi sam tih, čak i stidljiv. Sve više mi smetaju reflektori, pozivi, pitanja… Ali, svestan sam da to tako mora. Zahvalan sam svima. I vama koji pišete i ljudima koji se okupljaju pružajući mi podršku. Vi mi dajete snagu – kaže Aleksandar. NJegov dom je sada njegova tamnica, a najteže mu pada razdvojenost od sina koji zbog zdravstvenih razloga mora da bude u Beogradu.

– Nekada dođe vikendom i tada se vidimo. Ima osam godina, ali sve razume – govori sa knedlom u grlu.

Masa se već okupila ispod prozora i skandira „Aca heroj, Aca heroj“. Na vrata ulaze gosti – Branislav Grubački Guta iz Novog Optimizma, profesorka Biljana Stojković, takođe dobitnica priznanja „Dobar primer“, zatim Vlada Gajić, i Dušan Petričić, koji Aleksandru poklanja svoju karikaturu, nacrtanu specijalno za njega.

– Posebno sam uzbuđen što sam sa Vama. Sa ogromnim zadovoljstvom sam radio ovu karikaturu za Vas. Samoća nije nimalo prijatna, ali proći će sve ovo. Aleksandri kojih se gadimo završiće u prošlosti, a ostaće Aleksandri kojima se divimo – poručio je Petričić.

Guta potom obrazlaže nagradu Novog Optimizma, Aleksandar se zahvaljuje čitajući pripremljen govor „jer nije vičan nastupima“. Međutim, ne uspeva da ga završi. Emocije su ga nadvladale, rukom pokriva lice da se suze ne bi videle. NJegova supruga uzima papir i završava.

Opraštamo se i odlazimo. Obećavamo da ga nećemo ostaviti samog, i da ćemo o aferi Krušik govoriti i pisati sve dok vinovnici iz državno-kriminalnog miljea ne budu izvedeni pred lice pravde.

Razgovor u autu po povratku u Beograd nije toliko živ kao kad smo dolazili. Pod utiskom smo svega što smo videli i čuli. Nenad govori o pretnjama koje je dobijao boreći se za svoje Narodno pozorište, ja o onome sa čime se mi u Danasu svakodnevno suočavamo. „Ućutkaće nas jedino ako nas utamniče. A neće moći sve“, zaključujemo.

Političari me ne zanimaju

U Valjevu smo nailazili mahom na ljude koji podržavaju Aleksandra. Jedna starija sugrađanka, pak, čula je da je u pritvoru, ali ne zna detalje. „Ne slušam vesti, politika i političari me ne zanimaju. Imam 65 godina, u penziji sam a moram da radim. Kako da preživim sa 16.000 dinara? Ne zamerite, ali ne znam šta bih bilo kome poručila“, kaže ova Valjevka rezignirano.

Peticija stigla u Užice

Užice – Peticiju, kojom se zahteva obustavljanje sudskog i političkog progona Aleksandra Obradovića, uzbunjivača iz valjevske vojne fabrike „Krušik“, moći će da potpišu i građani Užica. Lokalna organizacija „1 od 5 miliona“ saopštila je da će organizovati prikupljanje potpisa u ponedeljak, 9. decembra, od 13 do 15 časova, na štandu koji će biti postavljen ispred nekadašnje robne kuće Beograd. Prikupljeni potpisi građana iz cele Srbije biće dostavljeni državnoj tužiteljki Zagorki Dolovac. N. K.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari