Kada je u 63. minutu utakmice Teleoptik – Novi Pazar na levoj strani protivničkog šesnaesterca gostujući bek u brišućem startu stigao jednu loptu koju su skoro svi videli u gol autu i prosledio je do usamljenog Vladana Spasojevića, koji je sa nekih pet metara poslao u mrežu, bilo je jasno da je Novi Pazar najzad kompletirao tim za pohod ka Superligi. Bila je to situacija u kojoj bi najveći deo fudbalera odustao od potere za loptom. Ne i on.

Kao da se uželeo bezbrojnih sličnih akcija tandema Pejović-Spasojević iz vremena dok su zajedno nosili dres čačanskog Borca. Bila su to prva tri prvenstvena minuta 29- godišnjeg Dragiše Pejovića u dresu Novog Pazara od dolaska u ovaj grad protekle zime. U 60. minutu utakmice u Zemunu ušao je u igru umesto Admira Kecapa. Kao da je njegov povratak na teren usko povezan sa briljantnom serijom pobeda Novog Pazara. Četiri utakmice i isto toliko pobeda uz gol razliku 11 :2. To je saldo Novopazaraca od kada je u timu omaleni Dragiša Pejović. Da nije bilo krajnje bizarne povrede, zimus tokom priprema na crnogorskom primorju, ne bi se ovoliko dugo čekalo na njegove sjajne izlete po levoj strani terena.

U Pejovićeve vrednosti novopazarska publike uverila se još prilikom prvog boravka u ovom klubu, u jesen 2008. godine. Ostalo je zabeleženo da je bio najpostojaniji igrač tog tima. O tome govori i statistički podatak, po kome je Pejović od 17 mogućih odigrao 15 utakmica. Bio je deo neprevaziđene generacije Bana iz Raške (2001-03), kratko vreme i Remonta i punih sedam godina nezamenljiv u superligašu Borcu iz Čačka. Rukovodstvo Novog Pazara dovelo ga je pre četiri meseca s ciljem da se što pre domogne dugo sanjanje elite. Na žalost, sreća mu je okrenula leđa. Umesto na terenu tokom marta i aprila obilazio je lekarske ordinacije. Bio je to jedini razlog što se u ovom šampionatu prvi put pojavio tek 20. aprila na pomenutoj utakmici sa Teleoptikom. Čekali su ga navijači, čekao ga je i trener Mladen Dodić dugih sedam prolećnih kola. Čekanje se isplatilo, obzirom da trenutno gledamo Pejovića u najboljem mogućem izdanju.

* Šta se u stvari tačno dogodilo zimus u Budvi?

– Imali smo lagani trening. Posle jednog duela sa Pavlom Delibašićem došlo je do loma vilice. Ispostaviće se, nakon snimanja, da je došlo do dvostrukog naprsnuća. Sve se desilo u žaru borbe za loptu, nenamerno. Posle osam dana od momenta povrede u Čačku su mi stavljene šine. Period lečenja najviše je boleo. Došao sam da bih igrao, a bio sam prinuđen na oporavak više od dva meseca. Sad je to samo ružna prošlost.

* Mnogo toga se promenilo od vašeg prethodnog boravka u Novom Pazaru. Bili ste ovde pre nepune tri godine?

– Tog leta 2008. godine Novi Pazar je imao velike ciljeve. Međutim, posle samo nekoliko odigranih kola bilo je jasno da će trka za mesto u vrhu biti samo pusta želja. U to vreme igrao sam na dvojnu registraciju što mi je po završetku jesenjeg dela prvenstva omogućilo da se bez problema vratim u Borac. Dobro pamtim dve utakmice iz tog vremena, onu u kojoj smo pobedili Dinamo iz Vranja 4:0 i sa Smederevom odigrali 0:0. Imali smo dobru ekipu, ali ne i sreće. Koliko se sećam u timu su bili sadašnji sportski direktor Sead Brunčević, Gurdijeljac, Ferizović, Caković, Đorović, Gavarić, Vulević. Vodio nas je odlični stručnjak Dušan Jevrić, koji je potom preuzeo Mornar iz Bara. Želeo je da me povede sa sobom, međutim do toga nije došlo zbog izuzetno loše finansijske ponude Barana. Razlika između tog i ovog vremena je ogromna, pre svega u rezultatima ekipe.

* Pomenuli ste Brunčevića, nije prvi put da vam se ukrštaju fudbalski putevi?

– Igrali smo zajedno u Čačku. Jedno vreme bili i cimeri. Izuzetan profesionalac sa retko uspešnom karijerom. Nadavao se golova u Čačku. Da ne budem neskroman, često sam znao da mu asistiram prilikom postizanja golova. Sad je u drugoj ulozi i svakako je najzaslužniji za moj povratak u Novi Pazar.

* U današnje vreme prava je retkost da igrač u jednom istom klubu provede punih sedam godina. Šta vas je tako dugo vezalo za Borac?

– To je idealna sredina za fudbalsko napredovanje. Još ako vas publika voli, a ja sam imao sreću da je tako bilo, onda i ne pomišljate na rastanak. Nije bilo situacije da nisu bili na mojoj strani. Sasvim druga priča su ljudi koji vode Borac. Ne mogu ni najmanje da budem zadovoljan njihovim postupcima. Oni su jedini razlog što posle toliko provedenog vremena u klubu kažem da sam izgubio sedam fudbalskih godina. Isključivo zahvaljujući sebi postigao sam nešto u fudbalu. Nisam imao nikoga da me forsira, da stoji iza mene. U Borcu, kao uostalom i u svim klubovima za koje sam igrao, davao sam više od sto odsto svojih mogućnosti. Bolje sam igrao povređen sa jednom nogom, nego neki sa obe zdrave. Opet, drugi su bolje prošli. Njima su sve stavke iz ugovora ispoštovane. Jednom prilikom na tri dana pred prvenstvenu utakmicu doživeo sam lom ruke. Nisam to nikome rekao. Odigrao sam meč. Mislite da mi je neko rekao hvala. Koliko bi fudbalera tako nešto danas uradilo? Sumnjam da ih ima.

* Upravu Borca poslednjih nekoliko meseci ne štedi ni jedan od sinonima kluba Boban Dmitrović, o kome se protekle zime govorilo kao o mogućem pojačanju Novog Pazara?

– O tome da je trebalo da dođe u Novi Pazar ne znam ništa. Mogu vam reći da većeg profesionalca u svom fudbalskom životu nisam upoznao. Bio je u stanju da na treningu ukliza 100 puta, dok bi se klinci šetali terenom. Radi se o izuzetnoj ljudskoj i fudbalskoj veličini. To što je trenutno u žiži fudbalske javnosti samo potcrtava moje mišljenje o odnosu rukovodstva Borca prema svojim zaslužnim fudbalerima.

* Sa Borcem ste igrali i kvalifikacije za Kup Uefa?

– Pre toga smo ostvarili najveći uspeh u istoriji kluba osvajanjem četvrtog mesta u ligi. Interesantno je da su nas mnogi pre početka najuspešnijeg šampionata od postojanja kluba videli kao jednog od glavnih kandidata za napuštanje lige. Potom sam igrao u prvom kolu kvalifikacija za Kup Uefa, kada smo eliminisali moldavsku Dačiju. Posle te utakmice došao sam u Novi Pazar.

* Godinama ste uspešno igrali Superligu. Idealna ste osoba za poređenje tog i ranga u kojem trenutno nastupate?

– Ako govorim o sebi, nikada nisam pravio razliku da li igram protiv Zvezde, Partizana, Vojvodine ili Bežanije, Proletera, Kolubare. Potrebno je znati da se radi o dve posve drugačije lige. U Superligi igra nekih sedam-osam ekipa izuzetnog kvaliteta. Tu je polovina sastava koji su do pre dve godine igrali Prvu ligu. Pošto nemam dilemu da Novi Pazar u ovom trenutku ima najbolji tim u Prvoj ligi verujem da bi naredne sezone mogao da bude među osam najboljih klubova u zemlji.

* Na pragu ste tridesetih godina života. Vreme je da se razmišlja o nekoj finansijskoj koristi od fudbala. Inostranstvo, da ili ne?

– U našem poslu sve ide iz glave. Kako treniraš tako i igraš. Uzmite primer našeg štopera Babića. Ima 30 godina, na treninzima daje 120 odsto svojih mogućnosti, takav je i na utakmicama. U našim najboljim klubovima imate fudbalera koji se štede na treninzima. Zato ih i nema nigde na utakmicama. Šta hoću da kažem? Ako ste u potpunosti posvećeni fudbalu u stanju ste da produžite igrački vek. Sigurno ću igrati još najmanje deset godina, jer kod mene ne postoji razlika između utakmice i treninga. Želja mi je da najmanje tri godine odigram u nekom inostranom klubu. Želim da igram, a ne da se šetam zemljom u koju budem otišao. Pre tri godine bio sam na dobrom putu da pronađem inostrani angažman. Poslodavci iz slovačkog prvoligaša Spartaka iz Trnave bili su prezadovoljni. Na moju žalost pred finalni dogovor isprečilo se rukovodstvo Borca sa nerazumnim odštetnim zahtevom. Tražili su duplo više novca od onoga što su Slovaci nudili.

* Kažete da Novi Pazar ima najbolji tim u ligi. Ko je od igrača obeležio ovo proleće?

-I najbolji tim i najbolju publiku. Ne bih da izdvajam samo zato što mislim da smo tim u svakom smislu te reči. U stvari, prijatno me je iznenadio kapiten Lotinac. Ima izvanrednu sezonu. Mislim da mu predstoji lepa fudbalska budućnost. Nemam pravih reči da bih izrazio divljenje prema našim navijačima. U domaćem fudbalu samo Zvezda i Partizan imaju više publike na svojim utakmicama, a i to bi bilo pod znakom pitanja da nema večitog derbija.

* Gde vidite Novi Pazar na kraju ovog prvenstva?

– Nalazimo se u lepoj seriji rezultata i igara. Mnogo toga će zavisiti i od nastupa naših direktnih rivala. Realno mesto nam je u Superligi. Koliko vredimo najbolji pokazatelj je Sinđelić iz Niša. Mi smo ga ne samo pobedili na njegovom terenu, nego i nadigrali. Videli ste kako su u Nišu prošli Radnički i BASK. U ovom trenutku najvažniji je da sa dva uzastopna gostovanja donesemo svih šest bodova. Imamo tim kadar za takav poduhvat.

Bolji od Mladosti

Golovima Pavla Delibašića u 50. i 76. minutu fudbaleri Novog Pazara pobedili su u 27. kolu Prve lige Mladost iz Lučana 2:1. Jedini strelac za goste bio je Živković sa bele tačke u 89. minutu.

Nedostaje mi ćerka

l Malo je poznato da Pejović nije rođeni Čačanin?

Crnogorac sam. Roditelji su se još u mom ranom detinjstvu doselili u Gružu. Sad mogu reći da sam Čačanin. Pre tri godine u gradu na Moravi sam oformio sopstvenu porodicu. U Novom Pazaru mi posebno nedostaje ćerka Kristina, koja sada ima dve godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari