O članstvu u Komitetu protiv torture UN 1Foto: Medija centar

Kako je svet lako i bezbolno prešao na društvene medije, ovaj kratki tekst za osnov ima moje objave na Tviteru, kao i na Fejsbuku, jer to su tragovi koji ostaju u 21. veku, pored zapisnika sa sednice u Ujedinjenim nacijama u Ženevi.

Pa da krenemo sa pojašnjenjem. Komitet protiv torture, ugovorno telo Ujedinjenih nacija ima deset članova, istaknutih stručnjaka iz ove oblasti, svake dve godine obnavlja polovinu članova, a ove godine, tj. tačno petog oktobra, završeni su izbori u Ženevi. Predstavljao sam Srbiju, tj. bio sam nezavisni kandidat izabran nakon poziva Kancelarije za ljudska i manjinska prava i na kraju procesa je bilo nas devet kandidata, a biralo se pet.

Lavovski smo se borili ovde u Ujedinjenim nacijama. Dobio sam na glasanju prošlog petka podršku 60 zemalja od 144 koje su glasale. Kada objedinite podršku celog regiona iz koga dolazite, svih ex yu zemalja i Albanije, Amerike, Rusije, Australije, velikog dela Evropske unije, Izraela, Palestine, Kine, Vijetnama, potom pozamašnog broja afričkih zemalja, zemalja Južne Amerike, Azije, možete samo biti zadovoljni ishodom. Da li je ishod ovog glasanja mogao biti drugačiji da je očuvan ugled naše zemlje narušen ratovima devedesetih, ne želim u to da ulazim, jer bi to zaista bilo lamentiranje. Važno je da se vraćamo na međunarodnu scenu.

Veliki uspeh i lični, civilnog društva iz koga potičem (hvala i Jukomu i Kući ljudskih prava što me trpe), kao i države Srbije, koja je poslala kandidaturu. Broj dobijenih glasova je bio znatan, ali nedovoljan da uđem u Komitet za borbu protiv torture. Ipak se vodi računa o geografskom rasporedu. U telu koje ima deset članova, ne može većina biti iz iste geografske grupe, a ovog puta, nakon glasanja ušla je Rusija. Pored Rusije u Komitet su ovog petog oktobra ušli Danska, Kina, Maroko i Kolumbija.

Kada već pominjem lavovsku borbu, da pojasnim da smo u Ženevi održali sastanak sa 90 (slovima devedeset) zemalja u UN-u za kratko vreme koje sam proveo u Palati nacija. Mnoge od razvijenih zemalja su se iznenadile da Srbija kao kandidata šalje nekoga ko je skoro dvadeset godina u civilnom društvu. Dvadeset godina ako računam od trenutka kada su mi profesori koje sam cenio, a koji su se, gle čuda, zalagali za ljudska prava i demokratiju, isterali sa Beogradskog univerziteta, tj. Pravnog fakulteta i sa kojima sam nastavio saradnju u začecima civilnog društva devedesetih.

Ministarstvo spoljnih poslova je tokom ovih izbora u UN pružilo punu podršku, veliki je broj razmena podrške sa zemljama, a tim u našoj Stalnoj misiji pri UN zaslužuje sve pohvale, od iskusnog ambasadora Mladenovića, do Antonije i Vladana koji su me pratili u stopu i bili moja puna podrška i doprineli utisku jedne savremene, jake zemlje.

Sve u svemu bili smo blizu pobede i pokazali zanimljivo lice Srbije, hvala svima koji su me podržavali. I da pojasnim, član Komiteta ima obaveze godišnje ukupno desetak nedelja, nisam planirao i ne planiram da napustim Srbiju.

P. S. Za mene će ipak morati da dođe neki šesti oktobar.

Autor je izvršni direktor Komiteta pravnika za ljudska prava (Jukom)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari